Rev-1074/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1074/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K.-und M. G. u G., R. A., kojeg zastupa punomoćnik Z. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & K. u Z., protiv tuženice J. D. iz Đ., koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Đ., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-19/07-

4 od 1. veljače 2007., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-994/05-8 od 19. svibnja 2006., u sjednici održanoj 12. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da tuženica isplati tužitelju 28.356,58 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznom kamatom počev od 2. veljače 2005. do isplate i troškovima postupka, dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 12.810,00 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno glavnoj stvari reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati. Izreka presude je razumljiva i usuglašena sa razlozima glede odlučnih činjenica pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) na koju se revident poziva.

U ovoj pravnoj stvari u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je rješenje o ovrsi pobijano u cijelosti, u smislu odredbe čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99 i 173/03 – dalje: OZ) kojeg ovdje treba primijeniti, ovršni sud je trebao staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Međutim, ovršni sud je u konkretnom slučaju svojom odlukom poslovni broj Ovrv-2542/05-4 od 19. listopada 2005. stavio izvan snage rješenje o ovrsi od 9. rujna 2005. u cijelosti, a ne samo u dijelu kojim je određena ovrha. Zato parnični sud više nije mogao u odluci o glavnoj stvari u smislu čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti da rješenje o ovrsi u ostalom dijelu u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili ukida, jer je kako je rečeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u cijelosti već u prijašnjem stadiju postupka. Stoga je parnični sud mogao odlučivati samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva što je upravo i učinio. Konačno, tužitelju nije onemogućeno raspravljanje time što isprave (preslika ugovora o leasingu privatnog motornog vozila sklopljenom između tužitelja i M. D. 13. studenog 2003. i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari sklopljenom također između istih osoba 13. studenog 2003.) koje je u spis na ročištu održanom 15. prosinca 2005. predala tuženica, nisu prema tvrdnji revidenta predane na uvid i očitovanje tužitelju.

Naime, 15. prosinca 2005. glavna rasprava nije zaključena već je sud upravo na traženje tužitelja u par navrata tužitelju produljio rok za dostavu relevantnih isprava kojima bi dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženicu.

Pored rečenog u predmetnim ispravama jedna ugovorna strana je bio upravo tužitelj pa ih je kao dobar gospodarstvenik trebao i sam posjedovati, a ukoliko ih nije imao ništa ga nije onemogućavalo da sam izvrši presliku tih isprava iz sudskog spisa.

Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju se tužitelj poziva.

Konačno, revizijska tvrdnja da je sudu prezentirana nepotpuna dokumentacija ne može biti prihvaćena jer se reviziju ne može podnositi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a tužitelja ništa nije sprječavalo da pravovremeno sudu predoči relevantne isprave koje bi upućivale na postojanje pasivne legitimacije na strani tuženice.

Na osnovu izloženog nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava radi čega je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.