I Kž-388/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 388/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, iz čl. 196. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi opt. I. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-24/02 od 17. prosinca 2002. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. I. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Varaždinu proglasio krivim I. Š. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, iz čl. 196. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH), za koje mu je, primjenom čl. 47. OKZRH izrekao uvjetnu osudu tako da mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a izvršenje te kazne odgodio na rok od jedne godine, pod uvjetom da u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 196. st. 4. OKZRH optuženiku je oduzeto 50 stabljika indijske konoplje koje su privremeno oduzete potvrdom broj 586252 od 5.9.1995. godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 122/99 i 58/02) sud ga je oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 388/03-3

Protiv ove presude uložio je žalbu optuženik, putem svoga branitelja I. K., odvjetnika iz I., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ali koja je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predložio da se pobijana presuda preinači tako da ga sud oslobodi optužbe.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a prije sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković predložio je u dopisu broj KŽ-DO-7954/03 od 26. svibnja 2003. godine, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda, a kod tog prijedloga ostao je i mr. Slavko Zadnik koji je bio nazočan sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o njegovoj odgovornosti, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Optuženik prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja koji bez ikakvog opravdanog razloga nije prihvatio njegovu obranu da je posadio sjeme konoplje uvjeren da se radi o sjemenu industrijske konoplje, iako je takva obrana potvrđena iskazom njegove žene, svjedokinje B. Š.

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja potrebnom kritičnošću ocjenjivao obranu optuženika i iskaz svjedokinje B. Š. same po sebi i uspoređujući ih s ostalim provedenim dokazima, prvenstveno s podacima evidentiranim u zapisniku o očevidu i prikazanim na fotodokumentaciji očevida. Osnovano je nakon toga zaključio da obrana i iskaz žene optuženika koji ju potvrđuje, nisu uvjerljivi, jer su nelogični i neživotni, o čemu je u presudi naveo razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

Potpuno je neuvjerljivo da bi bilo koja osoba, koja je uvjerena da sadi industrijsku konoplju, a sadi ju da bi došao do veće količine sjemena za buduću proizvodnju konoplje, sjeme posadila u vinogradu koji je udaljen od kuće i između trsova, dakle na mjestu gdje joj je mogućnost kontrole rada otežana, a i uvjeti za uzgoj nisu odgovarajući. Bilo bi za očekivati da u takvom slučaju sjeme bude posađeno u neposrednoj blizini kuće, na okućnici i na mjestu gdje drugo raslinje neće otežavati razvoj biljke.

Dakle, već način sadnje demantira obranu optuženika, kao što pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja

Nesporna okolnost da je žalitelj sve grane konoplje, koje su narasle iznad visine trsova, povijao prema zemlji, tako da je vrhove grana vezao za kolčiće koje je zabio u zemlju, evidentno ukazuju na njegovo nastojanje da sakrije iznikle biljke, pa je iz svih naprijed navedenih okolnosti sud prvog stupnja pravilno zaključio da je optuženik bio svjestan da je posadio sjeme indijske konoplje, a ne industrijske, u što je, bezuspješno, pokušao uvjeriti sud prvog stupnja, a u žalbi i ovaj sud.

I Kž 388/03-3

Pravilno je, stoga, sud utvrdio da je optuženik radnjama koje je poduzeto ostvario sve elemente kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, za koje ga je pobijanom presudom proglasio krivim.

Prema tome, ovaj sud smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika, pravilno utvrđeno.

Žalitelj pobija presudu i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi u čemu se taj propust ogleda. U žalbi ne upućuje na nove dokaze, a niti tvrdi da neke relevantne činjenice sud nije utvrđivao, pa ovo vijeće smatra da ni u tom dijelu nije osnovana žalba.

Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP-a, te je ocijenjeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je u bilo kojem elementu propisanom u čl. 368. ZKP-a, na štetu optuženika povrijedio zakon.

Kako žalba optuženika uložena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona prema odredbi čl. 382. ZKP-a sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj je sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu.

Ocijenjeno je da uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku na način da je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena kazna od šest mjeseci, a izvršenje te kazne odgođeno na minimalni rok kušnje od jedne godine ni u kom slučaju ne može biti prestroga kaznena sankcija. Kroz nju su u dovoljnoj mjeri došle do izražaja sve utvrđene olakotne okolnosti koje su navedene u pobijanoj presudi. Stoga se blažom kaznenom sankcijom ne bi mogla postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 4. i 31. OKZRH.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (čl. 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 18. svibnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.