Rev-171/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-171/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari predlagatelja Općine Samobor, zastupane po Javnom pravobranilaštvu Općine Samobor, protiv protustranke K. S. iz N., radi utvrđenja pravične naknade, rješavajući reviziju protustranke, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. IV. 1989. br. Gž-2566/89, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Samoboru od 24. XI. 1988. br. R1- 140/88, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1990,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija predlagatelja, te se predmet vraća prvostepenom sudu da odluči o zahtjevu protustranke za pravičnu naknadu u iznosu većem od 14,80 konvertibilnih dinara (148.000 prijašnjih dinara).

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem protustranci je eksproprirano poljoprivredno zemljište utvrđena pravična naknada u iznosu od 148.000 dinara.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepeno rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostepenog rješenja protustranka je izjavila reviziju zbog bitne povrede procesnih odredbi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident predlaže da se nižestepena rješenja ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nižestepeni sudovi su pravičnu naknadu u ovom predmetu odredili isključivo na temelju podataka Općinske uprave društvenih prihoda Općine Samobor o visini prometne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta kakvo je zemljište predmet eksproprijacije u ovom predmetu.

Međutim, takav postupak nije pravilan jer u postupku nije ispitano da li postoje uvjeti za primjenu odredbe iz člana 39. člana 48. Zakona o eksproprijaciji.

Odredba člana 39. citiranog Zakona uopće se ne spominje u prvostepenom rješenju, a drugostepeni sud odlučujući o žalbi u vezi te odredbe navodi "ako se radi o investicijama koje imaju jednogodišnji značaj a to je upravo gnojenje i sl." nema uvjeta za primjenu člana 39. Zakona o eksproprijaciji.

Međutim, iz obrazloženja drugostepenog rješenja nije vidljivo od kuda drugostepenom sudu podatak odnosno utvrđenje da gnojenje za koje protustranka tvrdi da ga je izvršila, da to gnojenje predstavlja investiciju koja ima jednogodišnji značaj.

Danas se u modernoj poljoprivrednoj proizvodnji upotrebljavaju razne vrste i načini gnojenja koja znatno povećavaju urod zemljišta, pa da bi se moglo ocijeniti da li se radi o investiciji u smislu odredbe člana 39. Zakona o eksproprijaciji, za pravilnu primjenu materijalnog prava najprije je potrebno utvrditi da li je gnojenje doista izvršeno kako to tvrdi protustranka, ako je izvršeno kada Je izvršeno i o kakvoj se vrsti gnojenja radi, a eventualno i vještačenjem utvrditi da li se radi o investiciji u smislu člana 39. Zakona o eksproprijaciji.

Protustranka tvrdi da postoje uvjeti i za primjenu odredbe člana 48. Zakona o eksproprijaciji. Međutim u vezi tog zahtjeva nedostaju razlozi nižestepenim odlukama pa se nižestepene odluke u tom dijelu ne mogu ispitati.

Revizija je zbog izloženog prihvaćena i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.