Legislator Case Law & Legislation
Rev-2874/2000-2 AI generated

Rev-2874/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2874/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Odluka

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. D., 2. mldb. M. P., 3. mldb. I. D. i 4. mldb. I. D., svi iz G., ovi od 2. do 4. zastupani po majci i zz D. D., a ona po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Ž., protiv tuženika 1. Z. Š. iz G. i 2. Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Vukovarsko-srijemske županije, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene ad.2. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-831/98 od 17. ožujka 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji, broj: P-84/96 od 29. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj 19. rujna 2001. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2874/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2874/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. D., 2. mldb. M. P., 3. mldb. I. D. i 4. mldb. I. D., svi iz G., ovi od 2. do 4. zastupani po majci i zz D. D., a ona po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Ž., protiv tuženika 1. Z. Š. iz G. i 2. Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Vukovarsko-srijemske županije, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene ad.2. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-831/98 od 17. ožujka 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji, broj: P-84/96 od 29. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj 19. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Prihvaća se revizija tužene ad.2., preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-831/98 od 17. ožujka 1999. godine i presuda Općinskog suda u Županji, broj:

P-84/96 od 29. rujna 1998. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu ad.2. Republiku Hrvatsku kao neosnovan.

Dužni su tužitelji na ime parničnog troška isplatiti tuženoj ad.2. iznos od 11.250,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: Gž-831/98 od 17. ožujka 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Županji, broj: P-84/96 od 29. rujna 1998. godine kojom su tuženici obvezani solidarno na ime naknade štete isplatiti tužiteljima ukupno iznos od 145.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. rujna 1998. godine do isplate, te parnični trošak od 8.496,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužena ad.2. izjavila je reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na nju.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu im štete vezano za smrt njihovog prednika sad pok. A.D. kojeg je dana 30. srpnja 1994. godine vojničkom puškom usmrtio tuženik ad.1., tada pripadnik tužene ad.2.

U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje odgovornosti tužene ad.2. za nastalu štetu tužiteljima.

Nižestupanjski sudovi odgovornost tužene ad.2. za štetu tužiteljima temelje na odredbi čl. 218. st. 2. tada važećeg Zakona o službi u oružanim snagama (“Narodne novine”, broj: 32/91, 23/95 i 33/95), a prema kojoj za štete počinjene u svezi s obavljanjem vojne službe tužena odgovara po općim propisima o naknadi štete.

U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je dana 30. srpnja 1994. godine došlo do verbalnog sukoba između pok. A.D. i tuženika ad.1. u gostioni, nakon čega

- da je tuženik ad.1. otišao kući, uzeo automatsku pušku kojom je bio zadužen kao pripadnik HV-a, vratio se pred ugostiteljski objekat i pozvao sada pok. A.D., a kada

- se sada pok. A.D. pojavio na vratima gostionice je tuženik ad.1. ispalio osam hitaca, te ga usmrtio,

- da su u vrijeme nastanka štetnog događaja i pok. A.D. i tuženik ad.1. bili pripadnici HV-a, time

- da je u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik ad.1. bio na bolovanju (skrbi od 01. ožujka 1994. godine do 30. travnja 1995. godine).

Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi obvezali su oba tuženika solidarno na naknadu štete tužiteljima, ocijenivši postojanje odgovornosti tužene ad.2. temeljem odredbe čl. 218. st. 1. tada važećeg Zakona o službi u oružanim snagama, obzirom da je štetu počinio tuženik ad.1. oružjem kojim je bio zadužen kao pripadnik HV.

Točno je da se odgovornost tužene ad.2. za ovu štetu ima presuđivati prema odredbi čl. 218. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama, a prema kojoj za štete počinjene u svezi s

obavljanjem vojne službe tužena ad.2. odgovara po općim propisima o naknadi štete. No pretpostavka za postojanje ove odgovornosti tužene ad.2. za štetu jest da je šteta počinjena u svezi sa obavljanjem vojne službe.

Kod utvrđene činjenice da su u vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik ad.1. nalazio na bolovanju, premda je tada imao status vojne osobe, ne može se smatrati da je postupao u svezi s obavljanjem vojne službe, kada je pucao u pok. A.D. Zato i nema pretpostavki za postojanje odgovornosti tužene ad.2. za štetu koju trpe tužitelji vezano za smrt pok. A.D., a na što tužena ad.2. osnovana upire u reviziji.

Stoga je prihvaćanjem revizije tužene pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja glede tužene ad.2., zbog čega je odlučeno kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. rujna 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.