Rev-936/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 936/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. K. iz D. D., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. K. i D. D., odvjetnicima iz B., protiv tuženice C. O. d.d. Filijala B., koju zastupa punomoćnica A. E., dipl. pravnici, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Đ. S. iz K., koga zastupaju punomoćnice S. D. i Z. D., odvjetnice u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1099/2011-5 od 18. listopada 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-806/08-57 od 18. studenoga 2010., u sjednici održanoj 6. lipnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici isplati na ime naknade štete 37.040,00 kn te na ime izgubljene zarade 20.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako su označeni pod toč. I. izreke presude te je naloženo tuženici da tužiteljici na ime rente s naslova izgubljene zarade plaća mjesečno 2.000,00 kn (toč. II. izreke). Ujedno je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenih 37.040,00 kn do zatraženih 63.500,00 kn, dio zahtjeva za isplatom 2.000,00 kn na ime izgubljene zarade za mjesec kolovoz 2007. te dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 20. lipnja 2008. do 16. lipnja 2009. te na 3.040,00 kn od 20. lipnja 2008. do 18. studenoga 2010. (toč. III. izreke).

Rješenjem je utvrđeno da se tužba smatra povučenom u dijelu koji se odnosi na naknadu štete iznad 63.500,00 kn do 90.000,00 kn (toč. I. izreke) te da je tuženica tužiteljici dužna naknadi troškove parničnog postupka od 24.615,72 kn (toč. II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev umješača da mu tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. II. i III. izreke kao i u dijelu točke I. izreke kojim je dosuđeno 20.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu kojim je dosuđeno 3.040,00 kn. Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđeno 34.000,00 kn na način da je tuženica dužna platiti 24.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2009. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva od 10.000,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. I. i III. izreke dok je preinačeno pod toč. II. izreke tako da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak od 23.380,74 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i vratiti predmet na suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnoopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda– trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica je kao pravno pitanje postavila sljedeće pitanje:

- "Ima li tužiteljica pravo na trajnu rentu zbog izgubljene zarade dosuđene joj na temelju sudačke slobodne ocjene dokaza, temeljem iskaza svjedoka i bez pisane potvrde o primitku i iako nije utvrđeno da bi ista bila trajno ili djelomično nesposobna za zarađivanje?"

Kao razloge revizije tuženica navodi odluke revizijskog suda broj Rev-436/06, broj Rev-608/08, broj Rev-1005/02 i broj Rev-108/09.

Međutim, odluke na koje se tuženica poziva ne odnose se na postavljeno pitanje - u odluci broj Rev-436/06 se razmatra pitanje uvjeta za ukidanje već dosuđene rente; u odluci broj Rev-608/08 se zauzima pravno shvaćanje od kad se može potraživati povećanje već dosuđene rente; u odluci broj Rev-1005/02, se razmatra pitanje ima li pravo na izgubljenu zaradu osoba koja u vrijeme ozljeđivanja nije bila zaposlena te u odluci broj Rev-108/09 su ukinute nižestupanjske odluke jer njima nisu u obzir uzeli nalaz vještaka kod zaključka da tužitelj nije sposoban za rad.

Obzirom na navedeno, proizlazi da pitanje koje je tuženica postavila nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti reviziju tuženice kao nedopuštenu.

Zagreb, 6. lipnja 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.