Kzp-36/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 36/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Meliti Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja I. Z. iz B., zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 2. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se zahtjev predlagatelja I. Z. kao nedopušten.

Obrazloženje

Kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 17. kolovoza 2010. primljen zahtjev predlagatelja I. Z., podnesen sukladno članku 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. – dalje u tekstu: ZS), za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U zahtjevu se u bitnome izražava nezadovoljstvo radom i odlučivanjem Županijskog suda u Varaždinu u predmetu Kir-517/09 (Kv-54/10) te se zbog neprimjereno dugog odlučivanja sudova traži naknada štete u iznosu 50.000,00 kuna, kao pravična naknada za nanesene duševne boli.

Postupajući u povodu zahtjeva predlagatelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražio je očitovanje Županijskog suda u Varaždinu na navode zahtjeva. Traženo očitovanje, zajedno s preslikom spisa predmeta Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-517/09 primljeno je kod ovog suda 31. kolovoza 2010.

Na temelju pribavljenog izvješća te stanja predmetnog spisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u predmetnom kaznenom postupku prijedlog za provođenje istražne radnje predlagatelja I. Z. u svojstvu oštećenika kao tužitelja primljen kod Županijskog suda u Varaždinu 13. kolovoza 2009. te je 1. rujna 2009. od Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Stalne službe u I. za potrebe postupka zatražen spis predmeta broj K-DO-1091/10, a koji je dostavljen sudu 9. rujna 2009. Dopisom od 1. prosinca 2009. oštećenik kao tužitelj (ovdje predlagatelj) pozvan je ispraviti svoj podnesak na način da bude razumljiv i sadrži sve što je potrebno da bi sud mogao postupati. Dana mu je i uputa da naznači konkretno kazneno djelo, osobu te koje određene istražne radnje se predlažu. Dana 9. prosinca 2009. predlagatelj je dostavio kaznenu prijavu, nakon čega je istražni sudac rješenjem od 19. veljače 2010. broj Kir-517/09 prijedlog za provođenje istražnih radnji u cijelosti odbacio, budući da predlagatelj nije postupio po prethodnoj uputi suda, a ispravljeni podnesak u vidu kaznene prijave nije razumljiv, odnosno ponovno ne sadrži sve potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati. Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio žalbu 8. ožujka 2010., koja je 10. ožujka 2010. dostavlja na odluku vijeću Županijskog suda u Varaždinu, a koje ju rješenjem od 10. ožujka 2010. odbilo kao neosnovanu. Navedeno je rješenje predlagatelj primio 17. ožujka 2010., a 25. ožujka 2010. dostavio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske žalbu protiv tog rješenja, koja je uz dopis od 26. ožujka 2010. proslijeđena Županijskom sudu u Varaždinu na nadležno odlučivanje. Ovu je žalbu istražni sudac Županijskog suda u Varaždinu rješenjem od 28. travnja 2010. odbacio kao nedopuštenu, a žalba predlagatelja protiv tog rješenja je rješenjem vijeća Županijskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 2010. odbijena kao neosnovana. To je rješenje predlagatelj primio 13. svibnja 2010.

Zahtjev predlagatelja je nedopušten.

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Budući da je kazneni postupak u kojem se odlučivalo u povodu optužbi za kaznena djela za koja predlagatelj I. Z. u svojstvu oštećenika kao tužitelja tereti osumnjičenike, pravomoćno dovršen prije podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, to je njegov zahtjev iz navedenih razloga valjalo odbaciti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS- a riješiti kao u izreci.

Pri tome valja napomenuti da smisao ovog instituta nije naknada štete, već zaštita od nerazumno dugog suđenja i usmjerena je na što brže donošenje odluke o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo stranke u postupku. Naknada štete je samo satisfakcija predlagatelju zbog povrede ovog prava, koje može biti povrijeđeno samo ako još uvijek nije donesena odluka u postupku, a ne i nakon njegovog pravomoćnog okončanja.

U Zagrebu, 2. rujna 2010.

Zapisničar:

Sutkinja:

Martina Slunjski, v. r.

Melita Božičević-Grbić, v. r.