Rev-1675/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1675/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.K., O., …, zastupanog po punomoćniku A.F., odvjetniku u O., protiv tuženika IPK O., Tvornica mlijeka u prahu O., radi poništenja natječaja i odluke, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž-844/94 od 1. prosinca 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-64/93 od 15. veljače 1994. godine, u sjednici održanoj 1. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-844/94 od 1. prosinca 1994. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-64/93 od 15. veljače 1994. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na poništenje odluke tuženika o postavljanju S.B. za direktora tuženika i ponavljanje postupka samog izbora direktora.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinačenje drugostupanjske presude usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje odluke o postavljanju S.B. za direktora tuženika. Tužitelj naime smatra da je odluka o postavljanju direktora tuženika nezakonita jer da je istu faktično donio Upravni odbor IPK Osijek d.o.o., a ne Upravni odbor tuženika.

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud:

- da su povodom poziva na ponudu za obavljanje rukovodne funkcije - direktora tuženika, objavljenog u dnevnom listu G. 19. rujna 1992. godine ponudu podnijeli tužitelj i S.

B.,

- da je Upravni odbor IPK O. d.o.o. (organiziran kao holding poduzeće) na sjednici održanoj 21. listopada 1992. godine dao preporuku Upravnom odboru tuženika (jedan od članova holding poduzeća IPK Osijek d.o.o.) da se za direktora tuženika postavi S.B.,

- da je Upravni odbor tuženika na sjednici održanoj 28. listopada 1992. godine donio odluku o postavljanju S.B. direktorom tuženika, o kojoj odluci

- da je tužitelj izviješćen dopisom tuženika od 16. prosinca 1992. godine.

Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši odluku o postavljanju S.B. za direktora tuženika zakonitom, pošto ju je donio Upravni odbor tuženika u skladu s odredbom čl. 22. Statuta tuženika.

Takvu pravnu ocjenu nižestupanjskih sudova kao pravilnu prihvaća i ovaj sud. Naime, S.B. postavljen je za direktora tuženika odlukom Upravnog odbora tuženika od 27. listopada 1992. godine, a što temeljem odredbe čl. 22. Statuta upravo i spada u njegov djelokrug poslova. Okolnost što je pri donošenju ove odluke Upravni odbor tuženika cijenio preporuku Upravnog odbora IPK O. (holding poduzeća čiji je član tuženik) glede izbora direktora, istu odluku ne čini nezakonitom niti se iz toga može zaključiti da bi postavljanje direktora tuženika izvršio Upravni odbor IPK O. d.o.o. Naprotiv preporuka Upravnog odbora IPK O. d.o.o. imala je samo savjetodavni karakter čime se nije zadiralo u ovlaštenje Upravnog odbora tuženika (čl. 22. Statuta tuženika) da vrši izbor - postavljanje direktora tuženika.

Kako je dakle odluka o postavljanju direktora tuženika donesena od strane Upravnog odbora tuženika u skladu s njegovim ovlaštenjima u smislu odredbe čl. 22. Statuta tuženika, a nije donesena od strane Upravnog odbora IPK O. d.o.o. kako to revident pogrešno ocjenjuje, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su osporenu odluku ocijenili zakonitom te odbili tužbeni zahtjev. Ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju revident upire pošto nema proturječnosti između onog što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju pravnih akata (statuta) i samih tih pravnih akata (statuta).

Kako dakle nisu ostvareni revizijski razlozi istu je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. srpnja 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)