Rev-1400/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1400/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja J. M., N. M. i G. M., svih iz K., koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Kninu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1582/2009-2 od 6. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu broj P-162/09 od 29. rujna 2009., u sjednici održanoj 27. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici tužitelju N. M. isplatiti 24.883,14 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 21.887,00 kn (toč. I. i II. izreke). Ujedno je odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljica J. M. i G. M. te je naloženo ovim tužiteljicama naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 13.682,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. i II. izreke. Prihvaćanjem žalbe tužiteljica J. i G. M. drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu u toč. III. i IV. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja važnog za đana. Predlaže da se revizija

osiguranje jedinstva u primjeni zakona i ravnopravnosti gra

prihvati i pobijana presuda ukine, te predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Pošavši od utvrđenja

-da su tužitelji suvlasnici čest. zem. 1037/2 kuća i dvorište, upisane u z.k.ul. br. 2428 k.o. K. p.,

-da je tuženica, sukladno odredbama Zakona o privremenom oduzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine" broj 73/05, 7/96, i 100/97), dana 24. siječnja 1997. ove nekretnine dala na privremeno korištenje V. Lj. i njegovim članovima obiteljskog domaćinstva;

-da su tužitelji predali zahtjev za povrat u posjed imovine dana 3. rujna 1998.;

-da su nekretnine predane u posjed tužiteljima dana 14. listopada 2003.;

-da prosječna cijena najma stanova na području gdje se nalaze nekretnine koje su bile privremeno oduzete iznosi 11,00 kn/m ,

-da su se tužiteljice J. i G. M. odrekle potraživanja naknade štete,

sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja N. M. i dosudio mu naknadu štete na ime izmakle koristi, polazeći od prosječne vrijednosti najma stanova, dok je kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljica koje su se, po njegovom utvrđenju, odrekle potraživanja naknade štete.

Drugostupanjski sud prihvatio je izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da utvrđena naknada zbog nemogućnosti korištenja kuće, obračunata prema prosječnoj cijeni najma stanova na području na kojem se nekretnine nalaze, a imajući u vidu prekomjerni teret koji je tužitelju zbog nemogućnosti korištenja nekretnine nametnut i vremensko razdoblje trajanja tog ograničenja, predstavlja primjerenu pravičnu naknadu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, na koju se poziva tuženica, propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Tuženica u reviziji postavlja slijedeće materijalnopravno pitanje: utvrđuje li se visina naknade štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine, koja je dana na privremeno korištenje trećim osobama na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu od 17. travnja 2003. ili prema tržišnoj vrijednosti nekretnine?

čito shvaćanje u

Revidentica dalje navodi da Županijski sud u Šibeniku izražava razli pojedinim predmetima, te ističe kako je u predmetu broj Gž-1805/06 od 12. listopada 2009., sud utvrdio visinu naknade štete prema Odluci Vlade Republike Hrvatske, a ne prema prosječnoj cijeni najma stana u gradu K., a i Vrhovni sud Republike Hrvatske da je o tom pitanju izrazio shvaćanje u odluci Rev-45/10 od 7. travnja 2010., a da shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno s tim shvaćanjem. Ne postavljajući određeno materijalnopravno pitanje ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o kamatama.

O postavljenom materijalnopravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima (Rev-484/07 od 4. veljače 2009., Rev- 1029/06 od 12. studenoga 2008., pa i u Rev-45/10 od 7. travnja 2010.), a presuda drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (a koje je u skladu i sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanim u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-195/06 od 18. lipnja 2000. i U-III-1192/05 od 25. rujna 2008.) je, da polazeći od legitimnog cilja zbog kojeg je podnositeljima bilo ograničeno pravo vlasništva nekretnine te načela razmjernosti, visina naknade mora biti određena u razumnoj vezi s vrijednošću nekretnine, u čijem korištenju su vlasnici ograničeni. Dakle, sudovi se ne mogu pozivati na odluku Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2003. kojom je Vlada utvrdila visinu naknade za štetu koja će se isplaćivati vlasnicima, jer navedena odluka ne predstavlja opći normativni akt obvezujućeg karaktera.

U konkretnom sporu sudovi su upravo utvrdili visinu naknade štete razmjerno opsegu i trajanju ograničenja vlasničkih prava tužitelja, uzimajući u obzir prosječnu mjesečnu cijenu najma stana sličnih karakteristika, pa izraženo pravno shvaćanje nije nepodudarno sa zauzetim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju.

Ako postoji neujednačenost sudske prakse na razini jednog županijskog suda (u ovom slučaju Županijskog suda u Šibeniku) to pitanje se ima raspraviti na sjednici građanskog odjela tog suda u smislu odredbe čl. 35. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 122/10), pa to nije razlog za izvanrednu reviziju.

Budući da je drugostupanjska odluka podudarna s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, to postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 27. ožujka 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.