Croatian Supreme Court allows revocation of property ownership judgment based on flawed application of civil code transfer rules.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court ruling confirming the plaintiff's co-ownership of real estate. The lower courts had incorrectly applied civil code provisions regarding property transfer and possession, failing to recognize that ownership changes only upon registration in land books. The court ruled that since the parties acquired equal co-ownership shares through registration, the plaintiff's claim for sole ownership was unfounded, leading to the reversal of the original judgment.
Legislator headnote
AI generatedArticles 431, 366, and 859 of the General Civil Obligations Act; Ownership of immovable property is transferred exclusively upon entry in the land register, and the validity of the underlying contract does not automatically grant ownership rights absent proper registration.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 222/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz H., Njemačka, koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I. O. iz D., koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-189/06-2 od 3. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7064/03 od 14. listopada 2005., u sjednici održanoj 4. veljače 2009.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-189/06-2 od 3. svibnja 2007. i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7064/03 od 14. listopada 2005. i sudi:
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica K. K. rođena P., privremeno u Njemačkoj, suvlasnica u ukupno 14/28 dijela nekretnina kčbr. 1696/3 šuma od 526 čhv i 1697/1 pašnjak od 256 čhv, upisano u zk.ul.br. 1290 k.o. Š., što je tuženik I. O. iz Z., dužan priznati i trpiti upis suvlasničkog prava tužiteljice na svojem sada postojećem suvlasništvu od 7/28 dijela navedenih nekretnina, sve u roku od 15 dana.“
II. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak u iznosu od 3.050,00 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica K. K. rođena P., privremeno u Njemačkoj, suvlasnica u ukupno 14/28 dijela nekretnina kčbr. 1696/3 šuma od 526 čhv i 1697/1 pašnjak od 256 čhv, upisano u zk.ul.br. 1290 k.o. Š., što je tuženik I. O. iz Z., dužan priznati i trpiti upis suvlasničkog prava tužiteljice na svojem sada postojećem suvlasništvu od 7/28 dijela navedenih nekretnina, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.275,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2005. godine do isplate, po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija je osnovana.
Revizijski sud ispituje pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP) samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama određeno navedenih razloga.
Suprotno navodima revizije sudovi nižeg stupnja nisu u svojim odlukama počinili bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP (u reviziji pogrešno navedena točka 13.) jer su sudovi u obrazloženju naveli jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji korespondiraju s podacima, ispravama i sadržajem zapisnika, a odluke nemaju niti proturječnosti koje bi ih činile nepodobnim za ispitivanje po višem sudu.
Nadalje sud drugog stupnja u cijelosti je odgovorio na žalbene prigovore, dajući razloge za svoj pravni stav, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni s stavovima tuženika iznesenim u žalbi ( u bitnom ponovljenim u reviziji) ne predstavljaju bitnu povredu postupka kako to pogrešno smatra revident.
Tijekom postupka utvrđeno je:
- da su tužiteljica i tuženik kao kupci zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine opisane u izreci ove odluke s D. V. 27. travnja 1965. kojim su kupili na jednake dijelove kupljene nekretnine,
- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj Z-3708/66 temeljem citiranog Ugovora dopušten upis prava vlasništva s imena prodavatelja na ime stranaka kao suvlasnika a koje rješenje (list 7 spisa) je dostavljeno punomoćniku stranaka odvjetniku M. J.,
- da su stranke u zemljišnim knjigama (u ulošku broj. 1290 k.o. Š.) upisane kao suvlasnici, svaki u 7/28 dijela,
- da je kupoprodajnu cijenu prodavatelju isplatila tužiteljica u cijelosti i da se nalazi u posjedu nekretnine,
- da je tuženik darovnim ugovorom od 24. svibnja 2000. (list 12 spisa) svoj suvlasnički dio nekretnine darovao sinu M. O., te da je ugovor predan radi provedbe u zemljišne knjige pod brojem Z-14839/00 koji predmet nije riješen (list 30 spisa). Sudovi nižeg stupnja prosuđuju da je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine upisanom na tuženiku i trpljenje tuženika da se na tom dijelu kao vlasnica u zemljišnim knjigama upiše tužiteljica osnovan jer je ona iz svojih sredstva isplatila cjelokupnu prodajnu cijenu nekretnine a primjenom pravnih pravila iz par. 432. i 366. Općeg građanskog zakonika (OGZ).
S obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o kupnji nekretnine kao pravnom poslu koji predstavlja naslov stjecanja, na sporan odnos između stranaka imaju se primijeniti odredbe OGZ-a koji se kao pravna pravila primjenjivao u to vrijeme.
Po ocjeni ovog suda nema mjesta u ovom sporu primjeni odredbe par. 366 OGZ-a jer se tom odredbom uređuje pravo vlasnika stvari da svakog isključi iz posjeda stvari pa i sudskim putem (rei vindicatio ).
Odredba par. 431, OGZ-a određuje da se vlasništvo prenosi (s prodavatelja) na stjecatelja (tužiteljica i tuženik) upisom u javne knjige, dakle uknjižbom. Stranke u ovom postupku su upravo takvim načinom stjecanja (modusom), uknjižbom u zemljišne knjige stekle pravo suvlasništva.
Međusobna prava i obveze stranaka na nekretnini koja je predmet ugovora (stvari) uređena su ugovorom sukladno pravilu iz par. 859. OGZ-a .Među strankama nije sporno, niti stranke tijekom postupka ističu da bi pobijale Ugovor o prodaji nekretnine iz bilo kojeg razloga, pa se stoga ima smatrati da je ugovor valjan i da izražava pravu volju stranaka, koja se održava i u tome da su tužiteljica i tuženik u ugovoru označeni kao kupci i da stječu jednake suvlasničke omjere na nekretnini koja je predmet prodaje.
Stoga nije niti odlučna činjenica što je tužiteljica, kako to utvrđuju sudovi nižeg stupnja, iz svojih sredstava isplatila cjelokupnu prodajnu cijenu nekretnine, jer joj to može biti samo osnova za obvezno pravni zahtjev prema tuženiku.
Stoga zahtjev tužiteljice radi priznanja prava vlasništva i upisa tog prava u zemljišne knjige protiv tuženika nije osnovan.
Tuženik je u cijelosti uspio u ovom sporu te mu stoga pripada i pravo na naknadu troškova u smislu odredbe članka postupka koje je određeno tražio tijekom postupka i to sukladno vrijednosti predmeta spora (101.000,00 kuna) u smislu članka 154. st. 1. ZPP-a koji se odnosi na sastav tužbe i revizije od po 1.250,00 kuna uvećano za 22% poreza na dodanu vrijednost ili ukupno 3.050,00 kuna sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/94 i 37/05 - dalje Tarifa).
S obzirom na izloženo valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti presude sudova nižeg stupnja temeljem odredbe članka 395. st. 1 ZPP-a.
U Zagrebu, 4. veljače 2009.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.