I Kž-1112/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1112/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 15. studenoga 2005. godine broj K-63/05, u sjednici održanoj dana 08. ožujka 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,

p r e s u d i o j e

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. K. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru opt. Igor Kaštelan proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00) za koje mu je temeljem istih odredbi utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, dok mu je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Temeljem čl. 69. st. 2. KZ opozvana mu je uvjetna osuda i kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zadru broj K-58/03 od 10. prosinca 2003. godine (pravomoćna 19. listopada 2004. godine), uzeta je kao utvrđena. Temeljem čl. 60. st. 1. i 2 . al. c) KZ opt. Igor Kaštelan osuđen je na jedinstvenu kaznu u trajanju od dvije godine u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. kolovoza 2005. godine, pa dalje.

Istom presudom opt. I. Č. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca. Temeljem čl. 67. KZ

I Kž 1112/05-3

primijenjena je uvjetna osuda i odgođeno izvršenje kazne zatvora ako za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 76., čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. KZ izrečene su sigurnosne mjere oduzimanja predmeta, opojne droge, od oboje optuženika, te opt. I. K. obvezno liječenje od ovisnosti (od opojne droge). Od opt. I. K., temeljem čl. 82. KZ, oduzeta je imovinska korist u iznosu od 600,00 kuna, dok je temeljem čl. 122. st. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 u nastavku ZKP) opt. I. K. obvezan platiti paušalnu svotu u iznosu od 2.040,00 kuna, a opt. I. Č. u cijelosti je oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na opt. I. K. zbog odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda preinači i ovog optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.

Žali se i opt. I. K. po braniteljima zajedničkog odvjetničkog ureda, M. P. i T. P., odvjetnicima iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis temeljem čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, predloženo je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Iako optuženikova žalba uvodno naznačuje sve žalbene osnove, one nisu posebno obrazložene, a prema izričaju žalbe slijedi da se u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) izreke pobijane presude.

Opt. Igor Kaštelan ne prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju njegove kaznene odgovornosti za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. Žalba ponavlja obranu iznijetu tijekom postupka i tezu da bi se u radnjama optuženika ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, tj. da je cjelokupna količina opojne droge bila namijenjena njegovoj konzumaciji. Nadalje se razlaže da osporavano kazneno djelo nije konkretizirano, da su tablete heptanona također bile namijenjene njegovoj konzumaciji, da je novac stekao radeći tijekom ljeta „na crno“ te da nije pronađen niti jedan „pis“ odnosno „šut“ heroina, a što bi bilo za očekivati da je postupanje bilo u namjeri daljnje prodaje opojne droge. Smatra da obrana opt. I. Č. ne može predstavljati dostatan dokaz za zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, jer je njezin iskaz površan i nedorečen i takvoj se osobi, koja je učestalo u sukobu sa zakonom, ne može bezrezervno vjerovati. Zaključno smatra da ga je trebalo osloboditi od optužbe za kazneno djelo iz točke 1) izreke pobijane presude, odnosno proglasiti ga krivim za blaži oblik ovog kaznenog djela uz izricanje niže kazne.

I Kž 1112/05-3

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 379. st. 1. ZKP, nije nađeno da su počinjene postupovne povrede, a niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi određeno i potpuno iznio koje činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju kaznenih djela, pa tako i o kaznenoj odgovornosti opt. I. K., te nema nikakve nerazumljivosti ili pak proturječja u pobijanoj presudi, a kaznena djela su u cijelosti i u svim elementima određena, uslijed čega su naznačeni žalbeni razlozi neosnovani.

Nadalje, nije u pravu žalba niti kada pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na zaključak da je opt. I. K. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ u vezi s čl. 25. ZIDKZ.

Žalba zanemaruje okolnost da je opt. I. K. suštinski priznao učin ovog kaznenog djela, iako u drugom modalitetu u odnosu na terećeni. Kako je i prvostupanjski sud ispravno naznačio u pobijanoj presudi, opt. I. K. se brani da je samo posredovao u kupnji „šuta“ heroina za opt. I. Č., što znači da bi već prihvaćanjem ove obrane ostvario obilježja terećenog kaznenog djela. Međutim, prvostupanjski sud opravdano ne prihvaća navedeno, već u cijelosti prihvaća obranu opt. I. Č. o višekratnoj prodaji heroina, štoviše, njezin je iskaz u potpunosti detaljan, logičan i argumentiran, pa je na temelju takvog iskaza (o pet ili šest puta obavljenoj prodaji heroina), prvostupanjski sud ispravno zaključio da je opt. I. K. prodavao opojnu drogu heroin na način opisan u točki 1) izreke pobijane presude.

Pri tom prvostupanjski sud ne uzima kao jedini dokaz za ovakav zaključak obranu opt. I. Č., kako to nastoji prikazati žalba, već istu dovodi u vezu sa provedenim psihijatrijskim vještačenjem opt. I. K., posebice onim dijelom nalaza dr. V. K. iz kojeg slijedi da je zbog svoje ovisnosti o opojnoj drogi optuženik itekako trebao novac da bi sebi priskrbio velike količine opojne droge. Konačno, opt. I. K. nije iznio nikakav razlog zbog čega bi ga opt. I. Č. neosnovano teretila govoreći da se radilo o višekratnoj prodaji heroina. Stoga su argumenti iznijeti u pobijanoj presudi u svemu dostatni, iscrpni, logični i prihvatljivi i po ovom drugostupanjskom sudu u pogledu zaključka da je opt. I. K. počinio terećeno kazneno djelo. U tom smislu je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio sve bitne činjenice nužne za zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, pa je žalba optuženika zbog ovog razloga neosnovana.

Optuženik nije zadovoljan niti odlukom o kazni smatrajući ju rezultatom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističući da je trebala biti niža.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi drži da su otegotne okolnosti optuženikove osuđivanosti i upornosti kod činjenja kaznenih djela podcijenjene, precijenjene su olakotne - smanjena ubrojivost i narušeno zdravstveno stanje, dok je neopravdano olakotnim uzeto priznanje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Razmotrivši odluku o kaznenoj sankciji, ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu okolnosti koje su predviđene u čl. 56. KZ, a koje utječu da kazna po svojoj vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Ispravno su po sudu prvog stupnja olakotnim utvrđene mladost, priznanje jednog kaznenog djela, smanjena ubrojivost, te narušeno zdravstveno stanje zbog bolesti (hepatitisa C). Opravdano je i u dovoljnoj mjeri vrednovano otegotnim dosadašnja višekratna osuđivanost optuženika, pri

I Kž 1112/05-3

čemu je osobito prvostupanjski sud imao u vidu da je učin kaznenih djela bio u roku kušnje, radi čega je bilo mjesta opozivanju uvjetne osude iz presude Županijskog suda u Zadru od 10. prosinca 2003. godine (pravomoćna 19. listopada 2004. godine). Stoga je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja u dovoljnoj mjeri vrednovano sve ono što utječe na visinu i vrstu kazne bez potrebe preocijenjivnja, te je našlo dovoljnog odraza kako u pojedinačno utvrđenim kaznama, tako i u jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od dvije godine i njome će se ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Kako se odluka o sigurnosnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi temelji na ispravno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona, to je slijedom izloženog, temeljem čl. 387. ZKP, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 08. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.