Rev-1507/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1507/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.H. i M.M., oboje iz V., protiv tuženika V. i M.P., oboje iz V.,. koje zastupa M.K., odvjetnik u V., radi raskida ugovora i isplate, rješavajući reviziju tuženika M.P. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. siječnja 1995. br. Gž 62/95-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 1994. br. P 154/94-4, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja raskinut je ugovor o zajmu zaključen između stranaka i to tužitelja Z.H. i tuženika M.P., te je tuženik dužan tužitelju isplatiti 3.375 DEM u protuvrijednosti kuna zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je Z.H. odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva protiv M.P., a u cijelosti sa zahtjevom protiv tuženice V.P.. Tužitelj H.Z. dužan je tuženici V.P. naknaditi parnični trošak. Istom presudom je odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice M.M., dok je ova obvezana da tuženici V.P. naknadi parnični trošak kao i tuženiku M.P..

Sud drugog stupnja je djelomično preinačio presudu suda prvoga stupnja, te je odbio zahtjev tužitelja Z.H. protiv tuženika M.P., dok je u preostalom dijelu potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik M.P. je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan prigovor u reviziji da je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka time što sud nije izveo dokaze koje je on predložio za činjenicu da je predmetni zajam vratio agenciji F..

Ovo stoga što temeljem ugovora o zajmu, što su ga zaključili tužitelj H.Z. i tuženik, ovaj je bio dužan upravo njemu vratiti zajam, od kojega je i primio novac, s tom namjenom, dok temeljem odredbe čl. 4. toga Ugovora, a na koju se tuženik poziva u reviziji on je bio dužan navedenoj agenciji plaćati samo kamate, a ne vratiti i glavnicu, koja je predmet ovoga spora.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj Z.H. pozajmio tuženiku M.P. iznos od 4.500 DEM, te da mu je ovaj vratio iznos od 1.125 DEM.

Preostali iznos od 3.375 DEM tužitelj potražuje od tuženik u ovoj parnici.

Također je taj sud utvrdio, da je tuženik posredstvom poduzeća F.1 primio spomenuti iznos. Predmetni ugovor je zaključen 17. studena 1992. godine.

Na temelju utvrđenih činjenica sud drugog stupnja je pravilno primjenujući čl. 75. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom, te čl. 15. preuzetog Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 53/91) i čl. 11. Uredbe o uvjetima i načinu održavanju likvidnosti u plaćanjima u inozemstvu ("Narodne novine", broj 62 i 79/92), te čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata zaključio da je u vrijeme kada je sklopljen sporni ugovor o zajmu, pozajmljivanje strane valute bilo nedopušteno. Stoga je pravilan daljnji zaključak toga suda da ta činjenica ima za posljedicu ništavost navedenog ugovora, koji kao takav ne proizvodi pravne učinke (čl. 104. Zakona o obveznim odnosima), ali utemeljuje obvezu na vraćanje onoga što je u ispunjenju takvog ugovora primljeno.

Stoga je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan da tužitelju vrati prije spomenuti iznos koji je od njega primio temeljem navedeng ugovora. Iz tih razloga je reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 4. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)