III Kr-5/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. V. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2007. godine br. KO-1217/02 i presuda Županijskog suda u Zagrebu br. KŽ-2165/07 od 22. travnja 2008. godine, u sjednici održanoj dana 27. siječnja 2011. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-5/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-1217/02 od 30. svibnja 2007. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu br. KŽ- 2165/07 od 22. travnja 2008. godine, osuđen je I. V. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Prema osuđeniku primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti policajca u trajanju od tri godine, sukladno čl. 77. KZ-a, te mu je oduzeta imovinska korist stečena kaznenim djelom u protuvrijednosti iznosa od 1431,53€, sukladno čl. 82. KZ-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 5/09-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. V. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2007. godine br. KO-1217/02 i presuda Županijskog suda u Zagrebu br. KŽ-2165/07 od 22. travnja 2008. godine, u sjednici održanoj dana 27. siječnja 2011. godine,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev os. I. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-1217/02 od 30. svibnja 2007. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu br. KŽ- 2165/07 od 22. travnja 2008. godine, osuđen je I. V. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 3. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Prema osuđeniku primijenjena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti policajca u trajanju od tri godine, sukladno čl. 77. KZ-a, te mu je oduzeta imovinska korist stečena kaznenim djelom u protuvrijednosti iznosa od 1431,53€, sukladno čl. 82. KZ-a.
Protiv te pravomoćne presude osuđenik je, po svom branitelju D. Š., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 427. toč. 2. ZKP-a te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 427. toč. 3. ZKP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i osuđenik oslobodi od optužbe, a podredno da se pravomoćna presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III Kr 5/09-4
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je, u svom odgovoru na zahtjev, predložio da se isti kao neosnovan odbije.
Zahtjev nije osnovan.
Suprotno tvrdnji zahtjeva, nije bilo zapreke da prvostupanjski sud izvrši uvid u spis Općinskog suda Zagreb br. KO-2700/02 te koristi kao zakoniti dokaz tamo pribavljene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od A. D. od 17. studenog 2000. godine. Naime, prvostupanjski je sud sačinio i spisu priklopio preslike potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 132 i 133 spisa) te ih je pročitao na glavnoj raspravi od 30. svibnja 2007. godine, a ujedno i neposredno ispitao svjedoka A. D., što predstavlja zakonit način izvođenja dokaza na kojem nema zapreke zasnovati sudsku presudu. Ne radi se ovdje o tome da bi prvostupanjski sud koristio i utemeljio svoju presudu na personalnim dokazima pribavljenim u paralelnom postupku, čime bi bilo povrijeđeno načeo neposrednosti ocjene dokaza, već o tome da je na temelju izvršenog uvida korištena kao dokaz isprava pribavljena u drugom postupku, što je sud bio ovlašten učiniti. Drugo je pitanje vjerodostojnosti takvog dokaza, kojeg sud u cijelosti prihvaća istinitim, ali takvim navodima zahtjeva se, u stvari, pobijaju činjenična utvrđenja sudova.
Nadalje, netočno se u zahtjevu tvrdi da iz činjeničnog opisa kaznenog djela navedenog u izreci prvostupanjske presude ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela za koje je osuđenik oglašen krivim, jer nije navedeno s kojim ciljem bi on postupao. Prije svega, subjektivna komponenta bića kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti ne čini bitno obilježje tog kaznenog djela o kojem bi ovisila primjena materijalnog prava. Osim toga, u činjeničnom opisu kaznenog djela iz prvostupanjske presude jasno proizlazi da je osuđenik postupao „u nakani da se nepripadno okoristi“, pa je ovaj prigovor zahtjeva potpuno promašen.
Također, ne može se tvrditi da drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o žalbi osuđenika protiv prvostupanjske presude, nije zauzeo stav prema žalbenim razlozima ili ih uopće nije ocjenjivao. Uvidom u obrazloženje drugostupanjske presude utvrđeno je da je taj sud dao jasnu ocjenu svakog žalbenog osnova te se osvrnuo na sve važne žalbene razloge. Suprotno tvrdnji zahtjeva, drugostupanjski sud nije dužan ponovno ocjenjivati navode osuđenikove obrane, već je dovoljno prihvatiti ocjenu prvostupanjskog suda, koju drugostupanjski sud očito nalazi pravilnom. Obvezu suda da u smislu čl. 391. st. 2. ZKP-a ocijeni žalbene navode ne treba shvatiti tako da je sud dužan analizirati svaki navod žalbe, već samo one koje smatra relevantnim za donošenje odluke. Stoga u žalbenom postupku nije počinjena povreda koja bi bila od utjecaja na zakonitost presude.
Pri tome, netočno se u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti olakotne okolnosti navedene u žalbi, jer je uvidom u obrazloženje utvrđeno da je taj sud izričito ocijenio činjenicu proteka vremena od učina kaznenog djela, ali usprkos tome smatra da je kazna izrečena po sudu prvog stupnja u svemu primjerena. Navođenje drugih olakotnih okolnosti koje bi, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, opravdavale primjenu odredaba o ublažavanju kazne, može biti predmetom ocijene povodom odlučivanja o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, sukladno čl. 414. ZKP-a.
III Kr 5/09-4
Konačno, tvrdnja zahtjeva da su sudovi nekritički prihvatili kontradiktorne iskaze svjedoka M. F. i D. C. svode se na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane sudova, što u smislu čl. 427. ZKP-a ne može biti predmetom odlučivanja kod podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Kako navodi zahtjeva djelom nisu osnovani, a djelom su podneseni iz razloga koji nisu predviđeni u čl. 427. ZKP-a, trebalo je, temeljem čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 27. siječnja 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.