Uzp-240/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 240/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice Z. Š. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. srpnja 2007., dana 30. studenog 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici Z. Š. određuje se primjerena naknada u iznosu od 6.800,00 kn (šesttisućaosamsto kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je dana 30. srpnja 2007. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji je vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-7103/2003, kao i u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sudskom postupku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda iz zahtjeva predlagateljice, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-7103/2003 i očitovanja Upravnog suda od 9. studenog 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

- da je predlagateljica 12. lipnja 2003. podnijela Općinskom sudu u Splitu prigovor protiv rješenja tog suda broj Su-8-783/03-159 od 1. travnja 2003. koji je Općinski sud u Splitu rješenjem broj Su-8-1203/03 od 23. lipnja 2003. odbio kao neosnovan,

- da je predlagateljica 25. srpnja 2003. podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske radi poništenja drugostupanjskog rješenja Općinskog suda u Splitu, te da se postupak pred Upravnim sudom vodio pod poslovnim brojem Us-7103/2003,

- da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske od 6. kolovoza 2003. tuženo tijelo pozvano da dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta,

- da je odgovor na tužbu sa spisom predmeta tuženog tijela zaprimljen je kod suda 26. rujna 2003.,

- da je 17. studenog 2003. zaprimljena dopuna odgovora na tužbu,

- da je Upravni sud Republike Hrvatske 29. lipnja 2007. donio presudu broj Us- 7103/2003-5 kojom je uvažio tužbu predlagateljice i poništio pobijano rješenje Općinskog suda u Splitu, te da postupak nije pravomoćno dovršen.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je od dana kada je nastao spor u konkretnom predmetu (12. lipnja 2003. kada je predlagateljica podnijela Općinskom sudu u Splitu prigovor protiv rješenja broj Su-8-783/03-159 od 1. travnja 2003.) do dana donošenja odluke u ovom predmetu (30. studenog 2007.) postupak trajao ukupno 4 (četiri) godine, 5 (pet) mjeseci i 18 (osamnaest) dana, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice.

Vrhovni sud ocjenjuje da je zbog duljine trajanja spornog dijela prethodno okončanog upravnog postupka kao i zbog duljine trajanja sudskog postupka koji se vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu potpunu neaktivnost suda u razdoblju od 17. studenog 2003. do 28. veljače 2007.

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a niti je predlagateljica svojim ponašanjem doprinijela duljini trajanja tog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi joj primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. studenog 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.