III Kr-396/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 396/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. D. T., zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 4. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. prosinca 1994. godine br. K-211/94 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 30. ožujka 1995. br. Kž-74/95, u sjednici održanoj 20. ožujka 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D.T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. prosinca 1994. br. K- 211/94 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 30. ožujka 1995. br. Kž-74/95, D.T. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 4. KZRH.

Protiv te presude osuđenik je po branitelju I.K., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede krivičnoga zakona, kako se to uvodno tvrdi, i predložio da se ukinu presude prvog i drugog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 415. st. 4. ZKP, podnio je odgovor na osuđenikov zahtjev, ističući da on nije osnovan, jer se njime osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, iako se u zahtjevu navodi da se on utemeljuje na odredbi čl. 414. toč. 1. ZKP i tvrdi da je presudama prvog i drugog stupnja povrijeđen krivični zakon, ne obrazlaže se niti jedna povreda krivičnog zakona, a sve su one predviđene u odredbi čl. 355. ZKP, već se obrazloženje zahtjeva svodi na prigovore ispravnosti činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom.

Jer, kada se u zahtjevu tvrdi da nije pravilno utvrđeno da bi brzina od 108 km/h, kojom se sa svojim

III Kr 396/96.

vozilom kretao osuđenik, bila u uzročnoj svezi sa nastupjelim posljedicama - smrti jedne osobe -, da je trebalo "utvrditi da li je postojeći eksces u brzini sa kojom je osuđenik upravljao svojim vozilom u takvoj uzročnoj vezi da bi njegovo isključenje dovelo u pitanje nastupanje posljedice", pri čemu se prigovara i ocjeni nalaza i mišljenja prometnog vještaka, tvrdi da je pogrešno utvrđena primjerena brzina (vožnja noću, oborena svjetla), a pravomoćnom presudom je utvrđeno upravo to da je brzina od oko 108 km/h, kojom se kretalo vozilo, bila suviše velika i neprilagođena dometu vidljivosti pod oborenim svjetlima, vožnji noću, da je time osuđenik postupio protivno čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je zbog tako neprilagođene brzine i naletio na pješaka Z.K., koji je zadobio smrtonosne povrede, onda je zahtjev stvarno podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne zbog povrede krivičnoga zakona.

Međutim, čl. 414. ZKP je određeno zbog čega se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a to nije i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti se ovdje radi o slučaju predviđenom u čl. 410. ZKP.

Stoga, zahtjev osuđenika nije osnovan, pa ga je trebalo odbiti na temelju čl. 408. ZKP u svezi sa čl. 416. ZKP.

U Zagrebu, 20. ožujka 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.