Legislator Case Law & Legislation
I Kž-699/1995-3 AI generated

I Kž-699/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-699/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća, i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.J. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. lipnja 1995. godine, br. K-32/95., u sjednici održanoj 7. prosinca 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-699/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B.J. zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, činjenično opisano u izreci te presude, te je po čl. 127. st. 1. KZRH, a uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a po čl. 90. ZKP dužan je naknaditi trošak krivičnog postupka u iznosu od 442,10 kn, te paušalnu svotu u iznosu od 500 kn.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-699/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća, i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.J. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. lipnja 1995. godine, br. K-32/95., u sjednici održanoj 7. prosinca 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. B.J., te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. B.J. zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, činjenično opisano u izreci te presude, te je po čl. 127. st. 1. KZRH, a uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a po čl. 90. ZKP dužan je naknaditi trošak krivičnog postupka u iznosu od 442,10 kn, te paušalnu svotu u iznosu od 500 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. B.J. putem svoga branitelja Z.K., odvjetnika iz B., zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnoga zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda "preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje".

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvoga stupnja.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj pobija presudu iz svih žalbenih razloga, no iz samog sadržaja žalbe proizlazi da se ustvari žali zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka žalitelj detaljno ne obrazlaže, već u žalbi navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturiječni, a osobito sadržaj iskaza svjedoka I.M.. U iskazu ovoga svjedoka nema nikakvih proturiječnosti, ovaj svjedok o samom događaju nema nikakvih saznanja, a izjašnjavao se jedino o stupnju alkoholiziranosti optuženika, kada navodi da je optuženik po njegovoj ocjeni, kada ga je vidio nakon događaja, bio pripit. Iz toga razloga ne postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka na koju se žalitelj poziva, a po službenoj dužnosti sud je ispitao, na temelju čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP da li postoje povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1, 5, 6 i 8 do 11. ZKP i je li glavna rasprava protivno odredbama toga zakona održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, te je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon. Pri tome nije nađeno da bi bile počinjene takve povrede zakona (čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP).

Neosnovano žalitelj ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s tim da bi se nepotpuno utvrđenja činjeničnog stanja sastojala u tome što sud nije proveo toksikološko vještačenje i ako je optuženik u vrijeme događaja bio alkoholiziran.

Sud prvoga stupnja opravdano je odbio dokazni prijedlog optuženika na glavnoj raspravi da se provede toksikološko vještačenje, a to iz razloga što optuženiku nakon događaja nije uzeta krv radi analize na prisutnost alkohola, pa je takvo vještačenje iz toga razloga bilo nemoguće provesti. Unatoč toga sud prvog stupnja analizirao je obranu optuženika i iskaze preslušanih svjedoka, te opravdano zaključio da je optuženik u vrijeme događaja uistinu bio alkoholiziran ali ne u toj mjeri da bi bila dovedena u pitanje njegova uračunljivost u vrijeme počinjenja krivičnoga djela.

Ovakove zaključke suda prvoga stupnja u potpunosti prihvaća ovaj Vrhovni sud, kao sud drugoga stupnja, optuženik je uočio odlazak oštećenika u WC, krenuo je za oštećenikom, u prostorijama WC ga je izudarao i nanjeo mu lake tjelesne povrede, skinuo mu ručni sat sa ruke, a zatim se udaljio. Za ovakve postupke optuženika potrebna je određena umna koncentracija, a i fizička koordinacija pokreta što sigurno nebi mogao učiniti optuženik da je bio u tolikoj mjeri alkoholiziran kako to u žalbi navodi, da bi uslijed te alkoholiziranosti bila dovedena u sumnju njegova uračunljivost tempore criminis.

Iz tih razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje se neosnovano.

Optuženik u žalbi ističe i povredu krivičnog zakona, no, nijednom riječi ne obrazlaže u čemu bi se ona sastojala. Smisao žalbe, međutim, pokazuje da je ova povreda istaknuta kao tzv. posredna povreda krivičnog zakona, dakle ona koja bi proizašla iz primijene krivičnog zakona na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. No, kod toga se zapravo radi o pobijanju presude samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud drugoga stupnja, suprotno žalbi smatra da je sud prvoga stupnja činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio i da je u svemu krivični zakon pravilno primijenjen. Povreda krivičnog zakona nije ostvarena čak ni na tzv. posredan način jer su činjenična utvrđenja valjana.

Neosnovana je i žalba opt. B.J. zbog odluke o kazni.

Protivno shvaćanju izloženoj u žalbi optuženika, sud prvoga stupnja nije precjenio olakotne okolnosti i u dovoljnoj je mjeri uzeo u obzir utvrđene olakotne okolnosti, loše zdravstveno stanje optuženika, na koje se žalitelj u svojoj žalbi poziva, te je u skladu sa općim pravilima o odmjeravanju kazne za počinjeno krivično djelo optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne.

S obzirom na sve izloženo, o žalbi opt. Branka Janušića, na temelju čl. 374. ZKP presuđena je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. prosinca 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.