Pr-730/2013-1 · Općinski sud u Splitu

Pr-730/13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, postupajući po sucu ovoga suda Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja pod 1. G. N., L., L. 136., pod 2. I. Ž., iz Splita, Savska 9., oboje zastupani po pun. D. T., dipl. pravnik, protiv tuženika B. d.d., S., P. c. 35., OIB: ……….. , zastupano po pun. B. A., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2014.g., u nazočnosti pun. tužitelja D. T., dipl. pravnik te zamj. pun. tuženika A. B., odvj. vjež. kod B. A., odvj. u S., te po objavi dana 27. lipnja 2014.g.

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku B. d.d. S., u roku od 8 dana, isplatiti tužiteljici ad. 1. G. N. s osnova neisplaćene Uskrsnice iznos od 400,00 kn s zakonskim kamatama koje teku od dana dospijeća 12. travnja 2009.g. po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici ad. 1. G. N., u roku od 8 dana, isplatiti s osnova razlike plaće iznos u visini od 2.187,37 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.111,81 kn od dana 15. travnja 2009.g.,

- na iznos od 1.075,56 kn od dana 15. svibnja 2009.g.,

po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, pa do isplate, dok se sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 10-tog do 15-tog dana u tekućem mjesecu za potekli, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1. G. N. koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici ad. 1. isplati s osnova neisplaćene 13. plaće iznos od 2.910,00 kn s zakonskim kamatama koje teku od dana dospijeća 1. siječnja 2007.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici ad. 1. isplati s osnova razlike plaće iznos u visini od 6.709,42 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate kako slijede:

- na iznos od 1.126,77 kn od dana 10. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.177,98 kn od dana 10. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.075,57 kn od dana 10. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.126,77 kn od dana 10. rujna 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.126,77 kn od dana 10. listopada 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.075,56 kn od dana 10. studenog 2009.g. pa do isplate.“, kao neosnovan.

IV.Nalaže se tuženiku B. d.d. Split, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju ad. 2. I. Ž. s osnova neisplaćene Uskrnice iznos od 400,00 kn s zakonskim kamatama koje teku od dana dospijeća 12. travnja 2009.g. po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, pa do isplate.

V. Nalaže se tuženiku tužitelju ad.2. I. Ž., u roku od 8 dana, isplatiti s osnova razlike plaće iznos u visini od 1.047,80 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 646,12 kn od dana 15. travnja 2009.g., ,

- na iznos od 401,68 kn od dana 15. svibnja 2009.g.,

po stopi od 14% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, pa do isplate, dok se sa više zatraženim tijekom zakonskih zateznih kamata od 10-tog do 15-tog dana u tekućem mjesecu za potekli, odbija kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. I. Ž. koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad. 2. isplati s osnova neisplaćene 13. plaće iznos od 2.910,00 kn s zakonskim kamatama koje teku od dana dospijeća 1. siječnja 2007.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju ad. 2. isplati s osnova razlike plaće iznos u visini od 3.182,44 kn s zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate kako slijede:

- na iznos od 768,93 kn od dana 10. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 453,33 kn od dana 10. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.009,87 kn od dana 10. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 858,54 kn od dana 10. rujna 2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 91,77 kn od dana 10. listopada 2009.g. pa do isplate.“, kao neosnovan.

VII. Nalaže se tužiteljima pod 1. i 2 isplatiti tuženiku u roku od 8 dana na ime parničnog troška iznos od 13.562,50 kuna dok se sa više zatraženim iznosom od 5.312,50 kuna ovo potraživanje tuženika odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

Tužitelji su dana 29. prosinca 2009.g. podnijeli tužbu protiv tuženika B. d.d., S. kao svog poslodavca radi isplate. U tužbi tužitelji navode kako isplatu potražuju a na osnovu čl. 44. KU-a zaključenog 2006.g. koja se odnosi na isplatu 13-te plaće tužiteljima, a koju im tuženik nije isplatio do dana podnošenja tužbe. Naime, temeljem navedene odredbe čl. 44. KU-a iz 2006.g., tuženik je bio u obvezi isplatiti 13-u plaću sukladno ispunjenju plana, pa kako je plan prometa ostvaren 95% od planiranog to da je tuženik u obvezi isplatiti 95% od iznosa od 3.000,00 kn bruto odn. iznos od 2.910,00 kn. Nadalje, prema KU zaključenom 2008.g. i to čl. 70. ugovorena je isplata božićnice i uskrsnice u iznosu od 400,00 kn neto, a koju uskrsnicu tuženik tužiteljima nije isplatio do Uskrsa 2009.g. pa je ista dospjela 12. travnja 2009.g. Nadalje, prema čl. 43. KU-a iz 2008.g. bilo je ugovoreno da se najniža bruto plaća utvrđuje u iznosu od 2.000 bodova a vrijednost boda da iznosi 1,145 kn, međutim, tuženik je vrijednost boda umanjio jednostrano sa navedenog iznosa na iznos od 0,916 kn, a što znači da je plaća jednostrano i nezakonito smanjio za 20% od 1. ožujka 2009.g. pa nadalje.

Radi navedenog, tužitelji predlažu sudu da obveže tuženika na isplatu iznos od po 400,00 kn sa zz kamatama tekućim od 12. travnja 2009.g. do isplate, iznos od po 2.910,00 kn sa zz kamatama tekućim od 1. siječnja 2007.g. pa do isplate, kao i pripadajući iznos u visini od 20% od isplaćenih mjesečnih iznosa kroz razdoblje od 1. travnja do 1. prosinca 2009.g. sa pripadajućom zz kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate kao i naknaditi mu parnični trošak. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu sa prijedlogom da isti odbije kao neosnovan. Tuženik ističe prigovor prekluzije sa pozivom na čl. 126. st. 4. Zakona o radu odn. da su se tužitelji obratili sudu a da se nisu prethodno obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava pa predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu.

Tuženik ističe, da bi sud trebao riješiti prethodno pitanje i to do kada je vrijedio KU iz 2008.g., a sve obzirom da je isti zaključen na vremensko važenje od 1 godine, time da je utvrđeno da će se sve odredbe KU primjenjivati do sklapanja novog KU a koju odredbu spada i odredba čl. 93. o otkazu KU-a na temelju kojega je poslodavac i otkazao taj KU pismenim putem dana 16. travnja 2009.g. Ovo pitanje je važno u odnosu na potraživanje tužitelja a u vezi sa isplate iznosa uskrsnice za 2008.g., kao i isplate razlike plaće, obzirom da je tuženik umanjio vrijednost boda za 20%, a sve kako bi održao punu zaposlenost i nastavio egzistirati, a kraj evidentni pad prometa za cca 32%. U odnosu na traženje tužitelja za isplatom 13. plaće za 2006.g. i 2007.g. tuženik ističe kako sami tužitelji u tužbi navodi kako plan nije ostvaren već samo u 95%, ali dakle sami priznaju da plan poslovanja nije ostvaren time da krivo tumače da bi ih pripadao 95% iznos od ugovorenog iznosa 13. plaće od 3.000,00 kn. Međutim, tuženik drži da obzirom da plan poslovanja nije ostvaren da tuženik kao poslodavac nema obvezu isplate 13. plaće za 2006.g., a pogotovo ne za 2007.g. kako što nigdje nije ugovoreno. Uostalom, tuženik je privatno društvo i sve troškove pa i troškove rada isplaćuje samo ako su zarađeni što znači da plaća ovisni o ukupno ostvarenim planiranim rezultatima društva utvrđenim godišnjim planom poslovanja društva. Radi navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tijekom postupka tužitelji ustraju u navodima iz tužbe time da tužitelji podneskom predanim na ročištu od 13. svibnja 2014.g. postavlja tužbeni zahtjev na način da tužiteljica pod 1. G. N. predlaže sudu obvezati tuženika sa osnova neisplaćene uskrsnice iznosa od 400,00 kn, sa zz kamatama tekućim od 12. travnja 2009.g. do isplate, sa osnova neisplaćene 13. plaće iznos od 2.910,00 kn sa zz kamatama tekućim od 1. siječnja 2007.g. do isplate, te na ime razlike plaće ukupan iznos od 8.896,79 kn sa zz kamatom tekućom na pojedine mjesečne nominalno novčano izražene iznose od 10-og dana u mjesecu za protekli mjesec a za razdoblje od ožujka do listopada 2009.g., te da tužitelju pod 2. I. Ž. isplati sa osnova neisplaćene uskrsnice iznosa od 400,00 kn, sa zz kamatama tekućim od 12. travnja 2009.g. do isplate, sa osnova neisplaćene 13. plaće iznos od 2.910,00 kn sa zz kamatama tekućim od 1. siječnja 2007.g. do isplate, te na ime razlike plaće ukupan iznos od 4.230,24 kn sa zz kamatom tekućom na pojedine mjesečne nominalno novčano izražene iznose od 10-og dana u mjesecu za protekli mjesec a za razdoblje od ožujka do listopada 2009.g., kao i naknaditi im parnične troškove, sve u roku od 8 dana.

Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu, te ističe kako iz vještva koji je suglasnošću stranaka pročitan u dokazne svrhe u ovom postupku i to stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. u cijelosti dokazana tvrdnja kako tuženik nije ostvario plan poslovanja za 2006.g. te nema obvezu isplatiti tužiteljima 13. plaću kao što nije ostvaren plan za prosinac 2008.g. te siječanj i veljaču 2009.g., iz čega proizlazi u cijelosti opravdano i osnovano smanjenje plaće odlukom tuženika, a na koju je isti imao obzirom da je otkazao KU zaključen 2008.g.

Sud je u postupku izveo dokaze pregledom pravilnika o radu tuženika od 27. ožujka 1996.g. sa izmjenama od 30.08.1998.g., 16.07.1999.g., 28.05.2001.g., 29.01.2004.g., 30.06.2010.g., 03.10.2011.g., 09.03.2012.g., 20.12.2012.g., , KU zaključen 17. ožujka 2008.g., sa tarifnom tablicom plaća, otkaz KU-a od 15. travnja 2009.g., upućen nezavisnom sindikatu B. te sindikalnom povjereniku trgovina Hrvatske, KU od 19. lipnja 2006.g. (izvadak iz istoga), izvadak iz zapisnika sa 31. sjednice uprave društva od 16. lipnja 2006.g., te sa 23. sjednice od 30. siječnja 2006.g., poziv na kolektivno pregovaranje 2. ožujka 2009.g., 24. travnja 2009.g., pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o radu od 19. srpnja 1999.g., odluka o utvrđivanju vrijednosti boda od 18.3.2009.g., zapisnik sa 106. sjednice uprave društva od 17.3.2009.g., od 28.1.2008.g., ispis godišnjeg financijskog izvještaja poduzetnika za 2006.g., bilanca dioničkog društva za 2007.g., račun dobiti i gubitka za 2007.g., izvještaj o novčanim tokovima dioničkog društva te o promjenama kapitala dioničkog društva za 2007.g., suglasnošću stranaka pročitan je iskaz zz tuženika I.

K. i svjedoka P. Č., dan u predmetu pod br. IVP-…./.., iskaz svjedoka I. L. u predmetu pod br. IVP-…/.., iskaz svjedoka M. C. iz predmeta pod br. IVP-…./.., i IVP-…./.., iskaz svjedoka N. Č., i I. R. u predmetu pod br. IVP-…./.., iskaz svjedoka I. B. te usmeno i pismeno vještvo stalnog sudskog vještaka J. B. u predmetu pod br. IV- …./.. i Pr-…/.., saslušanje svjedoka I. L. u predmetu pod br. Pr-…/.., i M. C. u istom predmetu, iskaz zz tuženika I. K. u predmetu pod br. Pr-…/.., pregledom ugovora o radu te aneksa istoga na ime G.

N. od 26. siječnja 2004.g., i 19. travnja 2006.g., te ugovor o radu I. Ž. od 31. ožujka 2004.g., odluke uprave društva o vrijednosti boda od 18.3.2009.g., 16.8.2010.g., 20.9.2010.g., 20.10.2010.g., 2.11.2010.g., 11.1.2010.g., 3.10.2011.g., 2.11.2011.g., 9.1.2012.g., 2.4.2012.g., KU za djelatnost trgovine od 11. prosinca 1997.g., aneks KU-a, odluke o proširenju primjene KU za djelatnost trgovine od 24.3.1998.g. i 20.6.2005.g., izračun razlike između isplaćene plaće tužiteljima i one koja im je trebala biti isplaćena od 18.10.2011.g., dopis Nezavisnom sindikatu B. od 18.4.2007.g. od 19.5.2008.g., izvaci iz lista Poslovni HR, zapisnik sa 21. pregovaračkog sastanka od 8.5.2006.g.

Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, te su popisale parnični trošak. Tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. i 2. su djelomično osnovani.

Među strankama nije sporno:

- da je kod tuženika za utuženo razdoblje vrijedio Pravilnik o radu od 27. ožujka 1996.g., sa Tarifnom tablicom plaća, kako to proizlazi iz uvida u Pravilnik o radu ( prilog spis), koji je Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o radu od 16. srpnja 1999.g. promijenjen i stupio na snagu 24. srpnja 1999.g., kako to proizlazi iz uvida u taj pravilnik (list 77. spisa),

- da je za utuženo razdoblje vrijedio KU za B. d.d. od 19. lipnja 2006.g. (list 61. spisa- izvadak iz tog KU-a), kao i KU od 17. ožujka 2008.g. (list od 49. do 57. spisa zajedno sa tarifnom tablicom plaća list 58. spisa),

- da je KU iz 2008.g. pismeno otkazan od strane B. d.d., S. dana 16. travnja 2009.g., koji otkaz je dostavljen Sindikalnom povjereniku trgovine te Nezavisnom sindikatu B.,

- da su tužitelji i to tužiteljica G. N. kod tuženika radila, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. siječnja 2004.g. i aneksa istoga od 19. travnja 2006.g., na poslovima referenta za komercijalne i administrativne poslove, a tužitelj pod 2. I. Ž. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2004.g., na poslovima prodavača,

- izračunata razlika plaće od ožujka do listopada 2009.g. za tužitelje pod 1. i 2.

Među strankama je sporno:

- pripada li tužiteljima 13. plaća sukladno ispunjenom planu poslovanja tuženika za 2006.g. u proporcionalnom iznosu od 95% a od 3.000,00 kn bruto, tj. u iznosu od 2.910,00 kn, odn. je li tuženik u 2006.g. ispunio plan poslovanja,

- u odnosu na isplate uskrsnice za 2009.g., je li KU iz 2008.g. pismenim otkazima od 16. travnja 2009.g. prestao, odn. imaju li tužitelji pravo na uskrsnicu za 2009.g. u iznosu od po 400,00 kuna,

- obzirom na prethodno pravno pitanje otkaza tj. prestanka važenja KU iz 2008.g. je li tuženik imao pravo jednostrano umanjiti vrijednost boda a obzirom na ostvareni godišnji plan sve sukladno odredbi čl. 42. pravilnika o radu na koji se pozivaju zaključeni ugovori o radu tužitelja pod 1. i pod 2.

U odnosu na tužbeno traženje tužitelja glede isplate 13. plaće u iznosu od 2.910,00 kuna.

Iz Kolektivnog ugovora za B. d.d. od 19. lipnja 2006.g. iz odredbe čl. 44. razvidno je da je ugovoreno kako će poslodavac odlukom uprave u planu za 2006.g. predvidjeti sredstva za isplatu 13. plaće u iznosu od 3.000,00 kn bruto koja će se isplatiti sukladno ostvarenju plana.

Uvidom u izvadak iz zapisnika sa 31. sjednice uprave društva od 16. lipnja 2006.g. Uprava tuženika donijela je Odluku kojom, pod točkom III., će se 13. plaća sukladno čl. 44. KU-a u iznosu od 3.000,00 kn bruto po zaposlenom zaposleniku isplatiti ostvarenjem točke I. i II. ove odluke, time da je odlukom pod točkom I. plan prometa utvrđen u planu poslovanja društva za 2006.g. uvećan za 37.963.000,00 kn, a točkom II Odluke plan razlike u cijeni utvrđen u planu poslovanja društva za 2006.g. povećan za 3.280.000,00 kn.

Iz izrađenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Jere Brkana dipl. oecc. a izrađen u predmetu pod br. IVP-…/.., koji je suglasnošću stranaka pročitan u dokazne svrhe i u ovom predmetu, proizlazi kako plan tuženika za 2006.g. nije ostvaren a kao rezultat ukupnog rada ostvaren je operativni gubitak u poslovanju u iznosu od 2.611.330,00 kn, a ne planirana operativna dobit u iznosu od 20.000.000,00 kn kako je to predviđeno planom iz siječnja 2006.g. Naime, imenovani sudski vještak je u tablici br. 1. (list 204. spisa), prikazano plan iz siječnja 2006.g. u stupcu br. 2., a u stupcu br. 6. prikazao je ostvarenje plana za 2006.g. te je vidljivo da je plan prodaje ostvaren sa 98,96%, plan marže je prebačen za 6,89%, što je pozitivno, plan prosječnih zaliha je ostvaren sa 6,61% više od planirano što je negativno, a plan troškova je prebačen za 24,66% što je negativno pa je ostvaren gubitak od 2.611.330,00 kn, dok je bila planirana dobit od 20.000.000,00 kn. Iz svega iznijetog vještak zaključuje kako plan poslovanja donijet u siječnju 2006.g. nije ostvaren već je ostvaren gubitak u poslovanju, pozitivno ostvarenje plana je zabilježeno samo kod marže koji su anulirani troškovi koji su bili iznad marže i zabilježili su veći rashod istog.

Ostvarenje plana poslovanja koji je donijet u lipnju 2006.g., a prikazan je stupcu 4. tablice 1. također bilježi negativne indekse što se vidi u stupcu 7. tablice 1. i prema tom planu tuženik je ostvario gubitak u iznosu od 2.611.330,00 kn. Nadalje, uvidom u račun dobiti i gubitka tuženika za 2006.g. vidljivo je da je tuženik ostvario dobit nakon oporezivanja od 11.123.204,01 kn, pa kada se ta dobit stavi u odnos na planiranu dobit od 20.000.000,00 kn vidljivo je da je ostvarena manja dobit od planiranog.

Imenovani vještak, u svom usmenom nalazu i mišljenju danom u predmetu pod br. Pr-305/13, navodi suglasno pismenom nalazu i mišljenju, te ističe kako plan operativne dobiti kao najvažnija kategorija plana u 2006.g. nije ostvaren ni u odnosu na osnovni plan ni u odnosu na rebalans, te je razvidno da je tuženik ostvario operativni gubitak. Operativni gubitak je negativna razlika između ostvarene razlike u cijeni i ostvarenih troškova odn. trošak je veći od marže, a obrnuto, operativna dobit je kada je marža veća od troškova jer ista služi da bi pokrila sve troškove. Nadalje, prihodi od kamata, a tečajnih razlika, dividendi, otpisanih obveza i sl., nisu bili mjerilo za utvrđivanje rezultata poslovanja. Isto tako, navodi da je uvođenje kategorije 13. plaće kao obveze tj. novog troška tuženik trebao osigurati sredstva za isplatu, a to je mogao jedino povećanje plana prodaje, odn. povećanjem marže radi čega je bilo potrebno napraviti rebalans plana poslovanja, međutim, tuženik nije ostvario niti osnovni plan iz siječnja 2006.g., a niti onaj iz lipnja 2006.g. Naime, tuženik je Odlukom od 16. lipnja 2006.g. povećao plan prometa te plan razlike u cijeni iz razloga uvrštavanjem u plan poslovanja 13. plaće sukladno čl. 44. KU-a, u iznosu od 3.000,00 kn bruto po zaposlenom radniku ukoliko se ostvari plan prometa odn. plan razlike u cijeni u planu poslovanja društva za 2006.g.

Dakle, vještak potvrđuje upravo ono što iskazuje zz tuženika u svojim iskazima koji su pročitani u postupcima pod br. IVP-…/.., a u odnosu na poslovanje tuženika. Da plan poslovanja nije ostvaren proizlazi i iskaz svjedoka P. Č. koji je radio na radnom mjestu šefa odjela računovodstva, a koji iskazuje da plan poslovanja nije bio ostvaren ni u 2007.g., 2008.g., a ni u 2009.g. , kao i iz iskaza svjedokinje M. C. koja je sastavili tekst KU-a iz 2006.g. i bila član pregovaračkog time i za KU 2006.g. i za 2008.g.

Istovjetno, proizlazi i iz iskaza svjedoka N. Č. koji je isti dao u predmetu IVP-…/.. a koji je za utuženo razdoblje dakle i kroz 2006.g. bio savjetnik uprave i izvršni direktor kao i voditelj pregovaračkog tima a vezano za donošenje KU-a iz 2006.g. Naime, isti u odnosu na isplatu 13. plaće koja je tim KU bila predviđena obzirom da je isti potpisan u lipnju 2006.g. te nije bila uvrštena u plan poslovanja za 2006.g. to je taj trošak odn. isplata 13. plaće morala biti predviđena u rebalansu plana poslovanja. Isti navodi kako mu je kao članu uprave poznato da tuženik nije ispunio plan poslovanja donesen u siječnju a ni onaj donesen u lipnju 2006.g.

Ovaj sud, ocjenom svih izvedenih dokaza a posebno ocjenom nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. B. te gore navedenih svjedoka drži kako tuženik obzirom da nije ispunio plan poslovanja iz 2006.g. nema obvezu tužiteljima isplatiti 13. plaću a sukladno odredbi čl. 44. KU iz 2006.g.

Naime, sud ne može prihvatiti kao vjerodostojnim iskaz svjedokinje I. R. koji je isti dala u predmetu pod br. IVP-../.., tajnice Nezavisnog sindikata B. d.d. te članice pregovaračkog tima, kao ni iskaza I. L., predsjednika Nezavisnog sindikata B. d.d. danog u predmetu IVP-…/.., kada iskazuju da im je poznato da je tuženik ispunio plan poslovanja u 100% iznosu za 2006.g. Ovo zbog prethodne argumentacije suprotne tvrdnje od tužiteljevih kao i iz samih činjeničnim navoda tužitelja iz tužbe, kada se „priznali“ da je tuženik ispunio 95% plana poslovanja iz 2006.g. Slijedom navedenog, a obzirom da tuženik nije ispunio 100% plan poslovanja za 2006.g. to isti nije u obvezi niti isplatiti 13. plaću sukladno čl. 44. KU-a. Ovo i zbog toga što je odredbom čl. 44. KU-a isplata 13. plaće u iznosu od 3.000,00 kn bruto vezana za ostvarenje plana poslovanja, a kako je plan poslovanja za 2006.g. proizašao iz donesene Odluke na 23. sjednici uprave društva od 30. siječnja 2006.g. koji iznosi su uvršteni u tablicu 1. gore navedenog pismenog nalaza i mišljenja vještaka J. B. te vezani su za određene parametre, to je ovaj sud utvrdio da nema osnove za isplatu utuženog iznosa na ime 13. plaće tj. za isplatu iznosa od 2.910,00 kn koji bi predstavljao 95% iznosa od 3.000,00 kn bruto na ime 13. plaće. Naime, isplata 13. plaće nije bila ugovorena u iznosu proporcionalno ostvarenom planu poslovanja, jer pojam 13. plaće je, kako je to sam zz tuženika i istakao u svom iskazu a što je uostalom opće poznato, nagrada radnicima za ostvareni radni učinak po okončanju poslove godine.

U odnosu na rješavanje prethodnog pravnog pitanja a u pogledu isplata uskrsnice i donošenja jednostrane odluke poslodavca o smanjenju vrijednosti boda sa 1,145 na 0,916, je li KU iz 2008.g. istekao ili otkazan te kada je otkazan a sukladno tome pripada li tužiteljima pravo na ugovorenu uskrsnicu od 400,00 kn za 2009.g., odn. isplata razlike plaće u utuženim iznosima za razdoblje od ožujka do listopada 2009.g., valjalo je uvidom u KU iz 2008.g. utvrditi pravu volju ugovornih stranaka a glede važenje odredbe čl. 93. odn. 99. tog KU-a.

Među strankama nije sporno:

- da je tuženik kao poslodavac sa jedne strane te sindikati koji djeluju kod tuženika sa druge strane potpisale KU za B. d.d. dana 17. ožujka 2008.g.,

- da je odredbom čl. 94. ugovoreno da se KU sklapa na određeno vrijeme od jedne godine i smatra se sklopljenim kada ga potpišu ovlašteni predstavnici obiju ugovornih strana a primjenjuje se od prvog dana narednog mjeseca,

- da je odredbom čl. 99. ugovoreno da su stranke suglasne da će se sve odredbe ovog KU primjenjivati i nakon isteka vremena na koje je ovaj KU sklopljen, do sklapanja novog KU,

- da je odredbom čl. 93. tog ugovora ugovoreno kako svaka strana može otkazati ovaj ugovor nakon isteka razdoblja od 6. mjeseci njegove primjene a otkazni rok da traje 30 dana računajući od dana dostave otkaza drugoj strani, Odredbom čl. 196. Zakona o radu ( Narodne novine broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01,114/03, 30/04 i 137/04- pročišćeni tekst dalje ZR) propisano je, da se Kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja radničkog vijeća, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi sa radnim odnosom, time da pravna pravila sadržana u KU primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se u slučaju sa odredbama ovog zakona primjenjuje KU. Kolektivni ugovor može sadržavati pravila o postupku kolektivnog pregovaranja te o sastavu i načinu postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova.

Odredbom čl. 198. ZR-a propisano je da osobe koje prema ovome zakonu (čl. 194.) mogu biti stranke Kolektivnog ugovora dužne su u dobroj vjeri pregovarati o sklapanju KU u svezi sa pitanjima koja prema ovome zakonu mogu biti predmet Kolektivnog ugovora.

Odredbom čl. 199. ZR-a KU obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili naknadno postale članovi udruge koja je sklopila ugovor kao što je obvezuje sve osobe koje su pristupile ugovoru te sve druge osobe koje su naknado postale članovi udruge koja je pristupila KU.

Odredbom čl. 201. ZR-a propisano je da stranke KU i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe a zbog povrede obveze iz KU oštećena stranka ili osoba na koju se on primjenjuje može tražiti naknadu pretrpljene štete.

Odredbom čl. 204. ZR propisano je da se KU može sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme, a ugovor sklopljen na određeno vrijeme ne smije se sklopiti za razdoblje dulje od 5 godina.

Odredbom čl. 205. ZR propisano je da ako KU nije drukčije određeno nakon isteka roka na koji je sklopljen KU, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog KU kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Odredbom čl. 206. st 2. ZR-a propisano je da KU sklopljen na određeno vrijeme može se otkazati samo ako je mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom, dok je stavkom 4. propisano da ako se KU može otkazati a ne sadrži uglavak o otkaznom roku otkazni rok je 3 mjeseca, te stavkom 5. je propisano da se otkaz mora dostaviti svim strankama KU-a.

Navedene odredbe su sadržane i istovjetne odredbama čl. 255., čl. 256., čl. 257., čl. 259., čl. 261., čl. 262., čl. 263. Zakon o radu ( Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, - dalje ZR/10), koji je vrijedio za utuženo razdoblje.

Odredbom čl. 10. ZR-a tj. odredom čl. 6. st. 4. ZR-a/10 propisano je da na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi sa ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu sa naravi tog ugovora opći propisi obveznog prava.

Uvidom u KU od 17. ožujka 2008.g. razvidno je iz odredbe čl. 102. kako isti stupa na snagu danom potpisa ugovora i primjenjuje se od istoga dana osim odredbe čl. 43. st. 6. koja se primjenjuje od 1. ožujka 2008.g.

Iz prijelaznih i završnih odredbi navedenog KU razvidno je da je KU zaključen na određeno vrijeme od jedne godine te se isti smatra sklopljenim potpisom ovlaštenih predstavnika obiju ugovornih strana, a što je u postupku nesporno među strankama da je KU potpisan dana 17. ožujka 2008.g., time da se isti primjenjuje od 1-og dana narednog mjeseca, dakle od 1. travnja 2008.g. osim odredbe čl. 43. st. 6. koja se primjenjuje od 1. ožujka 2008.g.

Dakle, KU je zaključen na godinu dana od 17. ožujka 2008.g. i traje do 17. ožujka 2009.g.

Nadalje, iz odredbe čl. 99. KU-a nedvojbeno proizlazi da su ugovorne stranke suglasne da će se sve odredbe tog KU primjenjivati i nakon isteka vremena na koje je ovaj KU sklopljen, sve do sklapanja novog KU.

Obzirom, da je odredbom čl. 93. regulirano otkazivanje KU na način da je svaka strane može otkazati KU nakon isteka razdoblje od 6 mjeseci njegove primjene te da je ugovoren otkazni rok od 30 dana računajući od dana dostave otkaza drugoj strani, pa kraj nesporne činjenice da je tuženik predmetni KU otkazao dostavom dopisa drugoj ugovornoj strani i to baš sindikalnom povjereniku trgovine Hrvatske dopisom od 15. travnja 2009.g., koji je zaprimljen od istog 16. travnja 2009.g., te predsjedniku Nezavisnog sindikata B. d.d., od 15. travnja 2009.g. koji je isti zaprimio 16. travnja 2009.g., kako to uostalom proizlazi iz iskaza samog sindikalnog povjerenika tj. I. L. u svom iskazu, ovaj sud zaključuje, da obzirom da je KU zaključen na godinu dana isti istekao tj. protekom 17. ožujka 2009.g. produljeno njegovo važenje za još godinu dana, dakle, do 17. ožujka 2010.g.

Ovo stoga, što su ugovorne strane složno u odredbi čl. 99. ugovorile da će se KU primjenjivati i nakon isteka godine dana i to sve njegove odredbe pa tako i odredba o trajanja ugovora kao i odredba otkazu KU. Ovakav zaključak proizlazi i iz ocjene, kako svakog pojedinog dokaza tako i u njihovoj ukupnosti, upravo suglasni iskazi zz tuženika te sindikalni povjerenik Ivo Lovrić, a što potvrđuje i saslušana svjedokinja M. C., inače rukovoditelj općih, pravnih i kadrovskih poslova obračuna plaća koja je i sačinila nacrt prijedloga KU te bila član pregovaračkog tima tuženika kao poslodavac. Naime, iz iskaza saslušanog zz tuženika I. K. potpisnika KU sa strane poslodavca kao jedne ugovorne strane te I. L. kao sindikalnog predstavnika radnika te predsjednika pregovaračkog odbora i Nezavisnog sindikata B. sa druge strane, suglasno proizlazi:

- da je volja ugovornih strana dakle poslodavca i sindikata bila da se KU zaključi na određeno vrijeme i to baš na godinu dana, kakav je slučaj bio i sa prethodno potpisanim KU iz 2006.g.,

- da odredba čl. 99. KU je predstavljala stvarnu volju ugovornih strana i to na način da sve odredbe tog i tako zaključenog KU se imaju primjenjivati nakon isteka vremena na koje je taj ugovor zaključen pa tako i odredba čl. 93. koja regulira otkazivanje KU,

- da se KU iz 2008.g. primjenjivao od momenta potpisivanja pa do njegova otkazivanja,

- da je poslodavac otkazao taj KU dopisom od 15. travnja 2009.g.,

- da do danas ( do zaključenja glavne rasprave) kod tuženika nije potpisan novi KU

Dakle, za zaključiti je da je volja ugovornih strana bila da KU traje određeno vrijeme tj. godinu dana, da njegovim protekom, dakle, istekom vremenskog važenja se primjenjuju sve odredbe tog KU kao i odredba o otkazivanju te odredba o njegovom trajanju. Stoga, ovaj sud zaključuje, da je KU nakon isteka 17. ožujka 2009.g. vrijedio još godinu dana odn. isti je produljen do 17. ožujka 2010.g., time da je tuženik imao mogućnost sukladno odredbi čl. 93. otkazati taj ugovor jer osim što je to bilo ugovoreno tim KU to je bio ispunjen i uvjet jer se isti ugovor primjenjivao dulje od 6 mjeseci. Obzirom, da je otkazni rok tog KU 30 dana to je isti prestao važiti sukladno odredbi čl. 93. st. 2. protekom 30-og dana računajući od dana dostave otkaza drugoj strani. Pa kako je sindikalni predstavnik I. L. zaprimio otkaz 16. travnja 2009.g. to je isti prestao važiti 16. svibnja 2009.g.

Dakle, po mišljenju ovoga suda KU iz 2008.g. prestao je vrijediti dana 16. svibnja 2009.g.

U ovakvoj činjeničnoj situaciji, ovaj sud drži da nema mjesta primjeni kako odredbe čl. 205. ZR-a, tj. 262. ZR-a. Ovo stoga, što je u konkretnoj pravnoj situaciji KU drukčije određena primjena pravnih pravila sadržanih u zaključenom predmetnom KU, a posebice mogućnost otkazivanja KU koji je zaključen na određeno vrijeme.

Stoga, ovaj sud drži, kako bi tužitelje pod 1. i 2. pripadalo pravo na isplatu uskrsnice za 2009.g. u iznosu od po 400,00 kuna sa dospijećem od 13. travnja 2009.g. ( jer je uskrs bio 12. travnja 2009.g.), kao i pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće zbog smanjenja vrijednosti boda od 20% odlukama tuženika za ožujka i travnja 2009.g. dok ga ne bih to pravo pripadalo za razdoblje od svibnja do listopada 2009.g. Dakle, kako je odredbom članka 70. st.1. KU iz 2008.g. ugovoreno da je poslodavac dužan isplatiti dodatak na plaću Božićnicu/Uskrsnicu u iznosu od 1.600,00 kuna neto po radniku i to 400,00 kuna za Uskrsnicu isplatiti će se do Uskrsa a 1.200,00 kuna za Božićnicu isplatiti će se do Božića u tekućoj godini, pa kako je KU iz 2008.g. prestao važiti 16. svibnja 2009.g. to je tu naknadu od 400,00 kuna na ime Uskrsnice tužiteljima pod 1. i 2. dosuditi sa tijekom zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje, kako je odredom članaka 43. st.6. KU iz 2008.g. ugovoreno da se najniža osnovna bruto plaća utvrđuje u iznosu od 2000 bodova a vrijednost boda iznosi 1,145 kuna, pa kako je taj KU prestao važiti dana 16. svibnja 2009.g. a kako je odredbom članka 48.st.1. KU iz 2008.g. ugovoreno da poslodavac radniku plaću za obavljeni rad isplaćuje najkasnije 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je potraživanje tužitelja osnovano za ožujka i travanj 2009.g., ( jer se plaće za travanj 2009.g. ima isplatiti do 15-tog dana u svibnju 2009.g.) dok ne bih bilo osnovano za razdoblje od svibnja do listopada 2009.g. Naime, do prestanak važenja KU-a iz 2008.g. tuženik je bio vezan i ugovorenom odredbom iz članka 43. KU-a u cijelosti i nije smio mijenjati jednostrano svojom Odlukom visinu boda iz stavka 6. toga članka, dok je prestankom važenja tj protekom otkaznog roka to tuženik kasnije mogao napraviti, tj jednostrano promijeniti visinu boda utemeljeno na zaključenim Ugovorima o radu tj aneksima istih te Pravilniku o radu koji je vrijedio nesporno za utuženo razdoblje.

Tužitelje pod 1. i 2. na dosuđene mjesečne iznose pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. ZOO-a tekuće od 15-tog dana u mjesecu do isplate sukladno odredbi članka 43. KU-a a ne kako su to tužitelji tražili od 10-tog dna u mjesecu za protekli do isplate, pa je za više zatraženi tijek zateznih kamata i ovo traženje tužitelja valjalo dobiti kao neosnovano.

Naime, uvidom u zaključene ugovore o radu na neodređeno vrijeme i to tužiteljice G. N. koja je kod tuženika radila, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. siječnja 2004.g. i aneksa istoga od 19. travnja 2006.g., na poslovima referenta za komercijalne i administrativne poslove, te tužitelja pod 2. I. Ž. koji je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2004.g., radio na poslovima prodavača, i to baš u odredbe čl. 9. koja regulira osnovnu plaću proizlazi iz stavka 1. da je visina osnovne bruto plaće utvrđena u iznosu od 3.800 bodova za tužiteljicu pod 1. tj 3.700 bodova za tužitelja pod 2, stavkom 2. je ugovoreno da su razdoblja isplate plaće određena Pravilnikom o radu, a stavkom 3. da radnik za svaku navršenu godinu staža ima pravo na dodatak od 0,5 na osnovnu plaću a najviše 20%, te odredbe čl. 14. kojim je ugovorena primjena povoljnijeg prava u korist tužitelja ukoliko je isto povoljnije ugovoreno zakonom, KU, ili pravilnikom o radu, a u odnosu na zaključene ugovore o radu, kao i neposredna primjena bilo zakona bilo akta poslodavca, ukoliko je isti povoljniji za tužitelja.

Uvidom u spisu priložene Odluke uprave tuženika o visini vrijednosti boda, te iz iskaza zz tuženika te svjedokinje M. C. kao i sindikalnog povjerenika I. L. nedvojbeno proizlazi da je tuženik, a na temelju odredbe čl. 42. Pravilnika o radu donosio Odluke kojom se utvrđuje vrijednost boda za isplatu plaće za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja, a koja vrijednost boda iznosi 0,916 kn počev od 01. ožujka 2009.g. .

Uvidom u odredbu čl. 42. Pravilnika o radu od dana 27. ožujka 1996.g. te Izmjene i dopune istoga od 16. srpnja 1999.g., stavkom 3. čl. 42. pravilnika određeno je da na osnovi složenosti poslova i uvjeta rada, radna mjesta utvrđena i opisana u ustrojstvu društva razvrstavaju se u grupe radnih mjesta te za pojedina radna mjesta utvrđuju najniži i najviši bruto iznosi osnovne plaće u tarifnoj tablici plaća koja je sastavni dio ovog pravilnika, dok je stavkom 4. čl.42. određeno je, da je tuženik kao poslodavac odredio da se osnovna plaća iz čl. 41. Pravilnika o radu koja pripada radniku za puno radno vrijeme, ( koji je dodan izmjenama i dopunama pravilnika o radu 16. srpnja 1999.g.), a prema Tarifnoj tablici plaća, utvrđuje u bodovima, da se plaća zaposlenika utvrđene u kunama u ugovorima o radu odn. aneksima istih zateče na dan stupanja na snagu tog Pravilnika, preračunavaju se u bodove na način da jedan bod iznosi jednu kunu, da uprava društva prigodom svake naredne isplata plaća posebnom odlukom utvrđuje vrijednost boda za tekući mjesec obzirom na ostvarenje mjesečnog plana razlike u cijeni, da vrijednost boda iznosi 1 kunu u slučaju 100% realizacije mjesečnog plana razlike u cijeni, za slučaj neostvarenja ili većeg ostvarenja mjesečnog plana razlike u cijeni vrijednosti boda utvrđuje uprava društva sa obzirom na ukupne rezultate poslovanja u tekućem mjesecu. Čl. 2. izmjena i dopuna u tarifnoj tablici plaća upisuje se umjesto bruto plaća u kunama bruto plaća u bodovima.

Dakle, kako iz zaključenog Ugovora o radu između parničnih stranaka nedvojbeno proizlazi da im je ugovorena osnovna bruto plaća od 3.800 tj. 3700 bodova pa kada se broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 0.916 kn proizlazi da je mjesečna bruto plaća tužitelja na tom radnom mjestu 3.480,80 kuna tj 3.389,20 kuna.

Nastavno, uvidom u KU za djelatnost trgovine, dakle granski KU i to baš tablicu radnih mjesta po grupama razvidno je tužiteljica pod 1. spadala u V grupu složenosti gdje je po granskom KU najniži koeficijent složenosti poslova za to radno mjesto 1,65, a tužitelj pod 2. u IV grupu složenosti sa najnižim koeficijentom složenosti poslova za njegovo radno mjesto 1,50, pa kada se ti koeficijenti pomnože sa najnižom osnovnom plaćom iz čl. 29. granskog KU od 1.600,00 kn, dobije se najniži bruto iznos od 2.640,00 kuna tj 2.400 kuna.

Dakle, tuženik je i donošenjem niza odluka kojom određuje vrijednost boda, a u razdoblju nakon otkazivanja KU, a koje je tužitelj utužio, utvrdio da je tužiteljeva ugovorena plaću, viša od najniže bruto plaće zagarantirane granskim KU kako to navodi i svjedokinje M. C.

Uostalom, uvidom u Tarifnu tablicu plaća koja je sastavni dio KU iz 2008.g. (stavak 5. čl. 43. KU-a), proizlazi da tužitelj spada u IV grupu složenosti poslova sa koeficijentom 1,50 gdje su isti utvrđeni sa 3.000 bodova. Dakle, razvidno je da je tuženik osnovnu bruto plaću ugovorio plaću kao što je predviđeno prema Tarifi tablice plaća koja je sastavni dio KU iz 08.g.

Slijedom svega navedenog, a obzirom da je ugovorom o radu visina osnovne bruto plaće utvrđena u iznosu od 3.800 tj 3.700 bodova, to ovaj sud drži, kako je tuženik sukladno odredbi čl. 42. i to st. 4. Pravilnikom o radu svojom Odlukom tj odlukama mogao utvrditi vrijednost boda za tekući mjesec s obzirom na ostvarenje mjesečnog plana razlike u cijeni, a što je tuženik kroz utuženo razdoblje nesporno i utvrđivao svojim odlukama, a što je rezultiralo manjom plaćom tužitelja.

Da je došlo kod tuženika do smanjenja prometa i razlike u cijeni za 40% od planirane proizlazi iz iskaza zz tuženika te svjedokinje M. C. kao i iz uvida u donesene Odluke tuženika o vrijednosti boda za utuženo razdoblje, a što potvrđuje i izrađeno vještvo vještaka J. B. iskazanih u tablicama 2, 2a i 3. (str 205 i 206 spisa).

Naime, imenovani vještak na temelju raspoložive dokumentacije za razdoblje u tri mjeseca prije donošenja Odluka o smanjenju vrijednosti boda a po kojim odlukama je isplaćivana niža plaća tužiteljima i za razdoblje od svibnja do listopada 2009.g. dakle za prvi kvartal 2009.g. rezultati poslovanja su bili negativni tj ostvaren je negativni poslovni rezultat tj gubitak u poslovanju, kako je to prikazano u Tablici 3. na strani 206. spisa.

Stoga, ovaj sud ocjenom svakog pojedinog dokaza te svih gore navedenih dokaza pojedinačno, utvrdio je kako obzirom na negativno poslovanje nije ostvarena mogućnost da vrijednost boda sukladno odredbi članka 42.st.3. Pravilnika bude jednu kunu već vrijednost boda svojim odluka određuje Uprava tuženika što je isti i napravio u nizu svojih Odluka koje su pregledane u dokazne svrhe.

Dakle, za zaključiti je da je tuženik s pozivom na odredbu čl. 42. Pravilnika o radu mogao promijeniti vrijednost boda, pa ga i u utvrditi u iznosu od 0,916, te isplaćivati plaću tužiteljima onako kako je nesporno isplaćivao, a koja plaća je veća od minimalne plaće za radno mjesto te složenosti kako prema granskom KU tako i prema otkazanom KU iz 2008.g. a sve za razdoblje nakon prestanak važenja KU iz 2008.g. tj nakon 16. svibnja 2009.g. za koje razdoblje je valjalo odbiti tužbeno traženje tužitelja pod 1. i 2. i odlučiti kao u izreci ove presude.

Radi navedenog, valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva pa i onaj dio u kojem tužitelja potražuje isplatu razlike plaće u visini od 20% sa pozivom na odredbu čl. 43. KU obzirom da je i taj KU prestao vrijediti jer je isti otkazan. Ovo i stoga, što iz činjeničnog supstrata tužbe, tužitelj traži isplatu razlike neisplaćene plaće pozivajući se na odredbu čl. 43. KU iz 2008.g., time da je sud gore obrazložio razloge zakonitog postupanja tuženika, a sve prema važećem Pravilniku o radu kao jednostranom aktu poslodavca, te uz primjenu granskog KU za trgovinu, obrazlažući da tužiteljeva prava u odnosu na visinu plaće nisu uskraćena, te da se primjenom niti granskog KU, a niti primjenom Pravilnika o radu, ne bi primijenilo povoljnije pravo u odnosu na visinu plaće a koja bi prava bila regulirana tim aktom tj. propisom koji bi se trebao primjenjivati neposredno sukladno odredbi čl. 14. Ugovora o radu sukladno odredbi članka 12. ZR-a tj članka 7.st.3. ZR/10.

Suviše, u konkretnom slučaju radi se o novčanom potraživanju tužitelja kao radnika pa je teret dokazivanja na njegovoj strani, slijedom čega je isti trebao dokazati ili preložiti izvođenje dokaza, kojim bi sa sigurnošću dokazali da je tuženik u utuženom razdoblju ostvarivao 100% realizacije mjesečnog plana razlike u cijeni, pa da nije bilo potrebe smanjiti vrijednost boda, jer bi jedino u tom slučaju bila opravdana vrijednost boda od 1 kunu, a samim time bi bio i osnovan taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja. Dakle, kako to tužitelji tijekom postupka nisu dokazali a niti predlagali dokaze u tom smjeru, to je valjalo i dio tužbenog traženja odbiti kao neosnovan. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12

- dalje Tarife).

Tuženik je popisao parnični trošak za sastava 3 obrazložena podneska za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na 12 ročišta gl. rasprava za svaku radnju pod 100 bodova, za pristup na 2 ročišta po 25 bodova, sve po važećoj tarifi uvećano za PDV te pristojbu odgovora na tužbu u ukupnom iznosu od 18.875,00 kuna.

Priznati parnični trošak tuženika sastoji se od sastava 3 obrazložena podneska za svaku radnju po 100 bodova, za zastupanje na 12 ročišta gl. rasprava za svaku radnju pod 100 bodova, za pristup na 2 ročišta po 25 bodova, što ukupno iznosi 1.550 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak tuženika po važećim Tarifama iznosi 15.500,00 kuna koji iznos uvećan za 25% PDV-a od 3.875,00 kuna iznosi 19.375,00 kuna. Obzirom da su tužitelji uspjeli u ovom postupku osnovu sa 40% a u visini sa 20% to su u ovoj parnici uspjeli sa 30% to je tuženik uspio sa 70% pa ga pripada razmjeno uspjehu parnični trošak od priznatog u iznosu od 13.562,50 kuna, koji iznos je valjao tuženiku dosuditi a tužitelje obvezati na isplatu, dok je sa više zatraženim iznosom od 5.312,50 kuna ovo traženje tuženika valjalo odbiti kao neosnovano.

U Splitu, dana 27. lipnja 2014.g.

SUDAC

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis