Revr-170/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-170/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i mr.sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. L. iz O., koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica iz O., protiv tužene Osnovna škola August Šenoa, Osijek, koju zastupa punomoćnica D. G., dipl.pravnik, radi isplate plaće, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1286/02-2 od 3. listopada 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj X Pr-441/01-13 od 20. veljače 2002. godine, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je rješenje od 15. lipnja 2001. godine o plaći tužiteljice klasa 602-02/01-05-135, Ur.br.2158-20/01-02-04 ništavo i zahtjev za isplatu manje isplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, i prosinac 2001. godine u iznosu od 307,85 kn za svaki mjesec (dakle, ukupno za iznos od 2.462,80 kn) s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje: ZID ZPP), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, tako da u imovinskopravnim sporovima revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Izmijenjena je i odredba čl. 382. st. 4. toč. 2. ZPP tako da je revizija uvijek dopuštena u sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa. U konkretnom slučaju predmet spora nije odluka o prestanku radnog odnosa, već zahtjev za isplatu svote novca u iznosu od ukupno 2.462,80 kn koja čini vrijednost predmeta spora. Deklaratorni zahtjev (na utvrđenje ništavim rješenja o plaći) istaknut uz zahtjev na činidbu (za isplatu svote novca) služi u konkretnom slučaju samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i stoga ne utječe na vrijednost predmeta spora.

Vrijednost predmeta spora ne prelazi dakle svotu od 100.000,00 kn, pa revizija nije dopuštena, jer u smislu čl. 10. st. 3. ZID ZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješava se po tom izmijenjenom Zakonu.

U ovom slučaju pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. listopada 2002. godine, nakon stupanja na snagu ZID ZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora propisana izmijenjenom odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, dakle 100.000,00 kn.

Stoga je temeljem čl. 392. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 7. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.