I Kž-168/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 168/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. R. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 3. rujna 2003. br. K-1/03, u sjednici održanoj dana 21. rujna 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. R. S., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja, te se protiv

R. S. (podaci kao u spisu) i A. R. (podaci kao u spisu)

na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP

ODBIJA OPTUŽBA

da bi opt. R. S. dana 27. srpnja 2002. godine u O., u parku ispred športske dvorane Z. suprotno čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (“Narodne novine” br. 107/01) I-opt. D. H. prodao 50 tableta "ecstasy-a" – droge tipa MDMA koja je uvrštena u tablicu I Popisa psihotropnih tvari (“Narodne novine” br. 27/02) za 1.250,00 kn, te dana 3. listopada 2002. godine u stanu u … ulici, držao 0,1 gr marihuane – droge tipa tetrahiddrokanabinola, koji je uvršten u tablicu I Popisa psihotropnih tvari (“Narodne novine” br. 27/02),

da bi dakle, neovlašteno prodavao tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom, pa da bi time počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ uz primjenu čl. 61. KZ,

da bi opt. A. R. dana 27. srpnja 2002. godine u O. i B. radi sigurnijeg prijevoza sakrila u gaćice 40 tableta"ecstasy-a" – droge tipa MDMA koja je uvrštena u tablicu I Popisa psihotropnih tvari (“Narodne novine” br. 27/02) koje je opt. Z. G. u cilju daljnje prodaje

I Kž 168/04-5

prethodno kupio od opt. D. H. i dolaskom u B. ih predavala opt. Z. G., koji ih je iste večeri preprodao N. I., S. P., Z. Z., Z. S., D. P. i drugim nepoznatim osobama,

da bi dakle drugom pomogla u kupnji i prodaji tvari koja je propisom proglašena opojnom drogom,

pa da bi time počinila kazneno djelo pomaganja u zlouporabi opojnih droga opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 2. u svezi čl. 38. KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1 – 5 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. R. S. je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, citiranom u uvodu, opt. D. H. (toč. 1. izreke) te opt. Z. G. (toč. 2. izreke) i opt. R. S. (toč. 3. izreke) proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, dok je opt. A. R. proglašena krivom zbog pomaganja u tom kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 38. KZ (opisano u toč. 2. izreke). Opt. D. H. je za počinjeno kazneno djelo izrečena maloljetnička sankcija – pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora te odgojna mjera pojačane brige i nadzora, sukladno odredbama Zakona o sudovima za mladež iz čl. 85. st. 4., čl. 27. st. 2. i čl. 11. Zakona o sudovima za mladež, maloljetničke sankcije su izrečene i opt. Z. G. i to odgojna mjera pojačane brige i nadzora kao i opt. A. R. i to odgojna mjera posebne obveze iz čl. 9. st. 2. toč. 7. Zakona o sudovima za mladež, dok je R. S. izrečen pridržaj kazne maloljetničkog zatvora i odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz odgojnu mjeru posebne obveze.

Protiv ove presude žalbu je podnio samo opt. R. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor (čl. 372. ZKP).

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st.

1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier.

Postupajući po zahtjevu iz žalbe optuženika, sud je o sjednici vijeća obavijestio optuženika i njegovog branitelja, A. J., odvjetnika iz O.. Optuženik o sjednici vijeća nije uredno izvješten jer o promjeni adrese nije obavijestio sud, dok je njegov branitelj uredno izvješten, ali nije pristupio. Time su se, sukladno čl. 374. st.4. ZKP stekli uvjeti za održavanje sjednice u njihovoj odsutnosti.

I Kž 168/04-5

Žalba optuženika je postala bespredmetna, budući da je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP utvrdio, da protiv optuženika treba odbiti optužbu, zbog postojanja drugih okolnosti koje isključuju kazneni progon. Optuženik je, naime, u međuvremenu navršio kronološku dob mlađeg punoljedstva (navršio je 23 godine) pa se prema njemu, sukladno čl. 114. st. 2. u svezi čl. 35. Zakona o sudovima za mladež više ne može primijeniti maloljetnička sankcija, a niti, zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, može doći u obzir primjena općeg kaznenog prava s izricanjem kaznene sankcije prema odraslim osobama, budući da bi to bilo na njegovu štetu (čl. 381. ZKP) odnosno u tom bi slučaju na njegovu štetu bio povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 3. ZKP.

Kako se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti ni odredbe o obustavi postupka iz čl. 85. st. 2. Zakona o sudovima za mladež, jer primjena ove odredbe nije predviđena u čl. 111. st. 1. Zakona o sudovima za mladež u kojem su taksativno navedene odredbe čija primjena dolazi u obzir kod mlađih punoljetnika, to je jedina moguća odluka u konkretnoj pravnoj situaciji bila donošenje odbijajuće presude protiv optuženika, na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP (jer postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon).

Osim toga, kako je utvrđeno, da je i opt. A. R., prema kojoj je također primijenjena maloljetnička sankcija, u međuvremenu navršila 23 godine života, trebalo je u povodu žalbe opt. R. S., po službenoj dužnosti postupiti i u odnosu na ovu optuženicu, kao da postoji i njezina žalba, jer su razlozi zbog kojih je ovaj sud donio odluku u korist opt. S., od koristi i za suoptuženicu A. R., koja nije podnijela žalbu (čl. 383. ZKP).

S obzirom na naprijed izneseno, trebalo je odlučiti da troškovi kaznenog postupka u odnosu na ove optuženike padaju na teret proračunskih sredstava, dok je presuda suda prvog stupnja u odnosu na ostale optuženike ostala neizmijenjena.

Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 21. rujna 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.