III Kr-80/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 80/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 2013. godine broj K-46/13 i Županijskog suda u Osijeku od 10. veljače 2014. godine broj Kž-411/13, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. J. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-46/2013 od 13. svibnja 2013. godine potvrđene presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-411/2013 od 10. veljače 2014. godine os. D. J. (ranije W.) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca zbog kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. i 2. KZ/11.

Istom presudom temeljem čl. 132. st. 2. u svezi sa čl. 134. ZKP-a ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/07) poništavaju se u cijelosti ugovor o prodaji sklopljen između M. C. i okr. D. J. (ranije W.) dana 30. lipnja 1999. godine i ugovor o prodaji sklopljen između J. C. i D. C. i D. J. (ranije W.) dana 3. ožujka 2000. godine vezan za kupovinu od svakoga po 1/3 dijela kuće, dvora i zemljišta upisane u zk.ul. 837 k.o. O., površine 398 m², sa svim posljedicama koje od tuda proistječu ne dirajući pri tome u prava trećih osoba.

III Kr 80/14-4

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je os. D. J., po branitelju D. K., odvjetniku u O., zbog toga što „…nisu ocijenjeni od strane drugostupanjskog suda žalbeni navodi obrane istaknuti u pogledu nerazumljivosti prvostupanjske presude te u pogledu izostanka bilo kakvog kazneno djelo u odnosu na ošt. D. C. i njenog pokojnog supruga J. C.…“ uz prijedlog da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Međutim pregledom drugostupanjske presude vidljivo je da se drugostupanjski sud osvrnuo na žalbeni navod da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 jer da iz iskaza ošt. D. C. proizlazi da je ona navedeni kupoprodajni ugovor potpisala ne znajući da se radi o toj vrsti ugovora budući joj sin M. C. rekao da ide kod bilježnika potpisati ugovor o kreditu i da joj je D. J. nije prijetio, da ugovor nije potpisao uz primjenu sile ili prijetnje, a isto se odnosi na njenog supruga J. C. koji je u međuvremenu umro.

Drugostupanjski sud se osvrnuo i na žalbenu tvrdnju o povredi kaznenog zakona, (da iz činjeničnog opisa kaznenog djela nije vidljivo na koji bi način optuženik izvršio kazneno djelo prema D. i J. C.), međutim drugostupanjski sud otklanja takve žalbene navode uz obrazloženje da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, da je u obrazloženju prvostupanjske presude iznio razloge za svaku točku optužbe te da je do potpisivanja i ovjere inkriminiranih ugovora došlo pod prisilom i prijetnjama opt. D. J. prema ošt. M. C. sve radi naplate duga s lihvarskom kamatom. Drugostupanjski sud, uostalom kao i prvostupanjski sud, vodi računa i o iskazu ošt. D. C. koja nije ni znala da potpisuje ugovor o prodaji kuće niti joj je isplaćena bilo kakva kupoprodajna cijena te da prema roditeljima M. C. optuženik nije vršio prisilu odnosno prijetnju.

Međutim iz samog činjeničnog opisa inkriminiranog djela proizlazi da je prijetnja vršena isključivo prema ošt. M. C., a da je M. C. zbog tih prijetnji svoje roditelje doveo u zabludu tako da su potpisali kupoprodajni ugovor o prodaji kuće ne znajući uopće što potpisuju.

Pa iako prijetnja od strane optuženika nije bila upućena ošt. J. i D. C. u njegovom postupku u cijelosti su sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 jer je on postupao s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, te je ozbiljnom prijetnjom prisilio ošt. M. C. da nešto učini na štetu svoje imovine i na štetu imovine svojih roditelja (svoje i tuđe imovine), a djelom je evidentno pribavljeno znatna imovinska korist koja je vještačenjem utvrđena na 337.174,59 kn.

Stoga ne stoji tvrdnja iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude da drugostupanjski sud nije cijeno žalbene navode optuženika, a niti da bi na štetu istoga bio povrijeđen kazneni zakon.

Posebno je irelevantno pozivanje na odredbe Zakona o obveznim odnosima i to one odredbe koje propisuju rok za pobijanje pravnih poslova zaključenih uslijed mana volje među koje uvrštava zabludu i primjenu sile.

Riječ je o odredbama civilnog prava, koje se primjenjuju u građanskim parnicama, a kada je riječ o odredbama kaznenog zakona u širem smislu, onda je to regulirano odredbama

III Kr 80/14-4

kaznenog zakonodavstva te pravni posao koji je posljedica kaznenog djela, u kaznenom postupku, na zahtjev ovlaštene osobe, može biti poništen sve do kraja postupka, a eventualna zastara prekinuta je podnošenjem kaznene prijave. A ovlaštena osoba za podnošenje imovinskopravnog zahtjeva je oštećenik M. C. i njegova majka D. C., izvorno i kao nasljednici J. C..

Stoga nalazeći da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude os. D. J. nije osnovan valjalo je o istom temeljem čl. 519. u svezi sa čl. 513. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. kolovoza 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.