Rev-2606/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev Rev 2606/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ljubice Munić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. G. iz S., zastupane po punomoćniku E. F., odvjetniku iz S., protiv tuženika M. d.o.o. S., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 1999. godine broj Gž- 315/99 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 27. siječnja 1999. godine broj P-742/94, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku od 20. svibnja 1999. godine broj Gž-315/99 i presuda Općinskog suda u Sisku od 27. siječnja 1999. godine broj P- 742/94 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 10.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i za iznos od 1.000,00 kn s osnova duševnih bolova zbog naruženosti, kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

Tuženik M. d.o.o. S. dužan je isplatiti tužiteljici T.G. iz S. pored dosuđenog iznosa još daljnji iznos od 11.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 1999. godine do isplate, kao i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 10.264,00 kn sve u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je, da tuženik isplati tužiteljici iznos od 33.000,00 kn s osnova naknade neimovinske štete i 512,79 kn s osnova izgubljene zarade sve sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 8.970,00 kn. S preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 13.000,00 kn tužiteljica je odbijena.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana a po žalbi tuženika djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen za daljnji iznos od 7.000,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijeloti ili u primjerenom iznosu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

U presudama nižih sudova dati su razlozi o odlučnim činjenicama, pa suprotni navodi sadržani u reviziji tužiteljice o bitnim povredama odredaba parničnog postupka nisu osnovani.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Iz utvrđenja nižih sudova proizlazi, da je tužiteljica 23.10.1993. godine, kao pomoćni radnik, zadobila povredu na radu kod tuženika obavljajući rad na preši. Pokretni dio stroja zahvatio je desnu ruku tužiteljice i zgnječio donji članak trećeg prsta te ruke, pa je morala biti učinjena amputacija zgnječenog dijela prsta, što je izazvalo komplikacije u daljnjem liječenju i dodatne operativne zahvate i obrade ostatka prsta. Trpila je bolove i strah pobliže opisane u prvostupanjskoj presudi a zaostale su i trajne posljedice koje je sudski medicinski vještak ocijenio s 2,5% invalidnosti. Te trajne posljedice sastoje se u tome što je bataljak trećeg prsta desne ruke ostao zadebljan i manje je u funkciji od ostalih pristiju, pa tužiteljica mora ulagati pojačane napore kod obavljanja poslova koji zahtijevaju fini rad prstiju, a kako tužiteljica nema osjećaj gubitka dijela prsta, ispadaju joj i stvari iz desne ruke. Ujedno postoji i naruženost lakog stupnja.

Pri odlučivanju o visini pravičnih nakanda za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženosti, niži sudovi nisu pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje ZOO).

Uzimajući u obzir da se radi o ženskoj osobi, koja je dešnjak, a u vrijeme nezgode imala je svega 25 godina i koja kao žena obavlja prstima mnoge različite sitne i fine poslove u kućanstvu, onda primjerena naknada za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti koje će tužiteljica trpiti trajno kroz cijeli život iznosi koliko je i utuženo 15.000,00 kn, a ne 5.000,00 kn, a za naruženost 7.000,00 kn a ne 6.000,00 kn.

Kako je za ove vidove štete dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 11.000,00 kn, valjalo je djelomično uvažiti reviziju tužiteljice i pravilnom primjenom materijalnog prava dosuditi još razliku za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 10.000,00 kn, a za naruženost još 1.000,00 kn.

Za ostale vidove nematerijalne štete sudovi su primjenom odredbe čl. 200. ZOO uzeli u obzir sve relevantne činjenice utvrđene u dokaznom postupku (trajanje i jačina tjelesnih bolova i straha), koje ne opravdavaju da se visina naknade odredi u višim iznosima od utvrđenih u pobijanim presudama tj. za pretrpljene tjelesne boli pravilno je dosuđen iznos od 13.000,00 kn, a za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 kn.

Iz ovih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP. Odluka o cjelokupnim troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, pa su prema uspjehu tužiteljice u sporu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, priznati troškovi nastali u prvostupanjskom postupku i žalbenom postupku kao i troškovi revizije u ukupnom iznosu od 10.264,00 kn. U Zagrebu, 20. siječnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.