Rev-2041/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2041/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.J. iz Ž.B., kojeg zastupa V.D., odvjetnik iz O., protiv tuženice C. d.d. Z. - Filijala D., koju zastupa M.U., odvjetnik iz D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-113/94 od 23. veljače 1994., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli br. P-303/93 od 20. prosinca 1993., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 1997.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Tuženici se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražio da mu tuženica plati iznos od 14.061,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 26. VII. 1993. pa do isplate i naknadi troškove postupka i tužitelju je naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.100,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženica pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troška odgovora na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete temeljem ugovora o osiguranju od 31. VIII. 1992. i to osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti i od provalne krađe predmeta i namještaja u zgradi tužitelja.

Tužitelj je potpisao policu osiguranja s izjavom da je primio uvjete osiguranja tuženice pod kojima je osiguranje zaključeno i smatra se da su uvjeti osiguranja predani tužitelju i ti uvjeti su sastavni dio ugovora o osiguranju, pa revident neosnovano prigovara da mu nisu predani uvjeti o osiguranju pod kojima je osiguranje zaključeno.

Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP), kad navodi da je presuda proturječna sama sebi, te razlozima i dokazima o odlučnim činjenicama. To zato, jer revident ne navodi, koje su to odlučne činjenice u pitanju, u čemu se sastoje nejasnoće i proturječnosti, a po nalaženju ovog suda u pobijanoj presudi navedeni su jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je presuda utemeljena i presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

Događaj, iz kojeg je šteta proizašla tužitelju, nije događaj koji predstavlja osigurani slučaj niti po ugovoru o osiguranju od požara i nekih drugih opasnosti a niti po ugovru o osiguranju od provalne krađe u zgradu tužitelja i niži sudovi materijalno pravo su pravilno primijenili kad su zahtjev tužitelja odbili.

Iz iznesenih razloga slijedi da nisu osnovani revizijski razlozi koje je revident istakao u reviziji a nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP s tim da troškovi nisu dosuđeni jer podnošenje odgovora na reviziju nije bilo potrebno za vođenje parnice.

U Zagrebu, 23. prosinca 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.