Rev-x-1069/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1069/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. P. iz B., koju zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-139/12-2 od 29. svibnja 2012. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4771/99-143 od 21. rujna 2011., u sjednici održanoj 28. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4771/99-143 od 21. rujna 2011. naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos 432.926,90 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2011. do isplate (toč. I. izreke), iznos 4.674,80 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, pobliže navedeno u toč. II. izreke, plaćati tužiteljici mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 1.131,00 kn čevši od 1. travnja 2011. pa nadalje (toč. III. izreke), kao i naknaditi tužiteljici parnične po

troškove u iznosu 115.242,76 kn sa zateznom kamatom (toč. IV. izreke). Ujedno je u toč. V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 138.000,00 kn sa zateznom kamatom.

Presudom drugostupanjskog suda odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke. Ujedno je u toč. II. izreke djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu toč. I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice do iznosa 421.353,00 kn sa zateznim kamatama, u toč. II., III. i dijelu toč. IV. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu parničnog troška do 12.666,16 kn. U toč. III. izreke preinačena je ista presuda u dijelu toč. I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev za iznos 11.573,90 kn kao i u dijelu odluke o parničnim troškova za iznos 2.576,60 kn. Ujedno je u toč. IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u skladu sa revizijskim navodima odnosno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako se tužiteljica u reviziji poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, istu ne obrazlaže pobliže u čemu bi se te povrede sastojale, pa stoga ove prigovore kao neobrazložene ovaj sud niti ne može razmatrati (čl. 386. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu koju je pretrpjela prilikom operativnog zahvata izvršenog kod tuženika …. zbog liječničke pogreške.

U revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade materijalne i nematerijalne štete.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica zbog predmetnog štetnog događaja zadobila teške zdravstvene posljedice zbog kojih je trpjela fizičke boli 15 dana jakog intenziteta, mjesec dana srednjeg intenziteta te slabijeg intenziteta oko 6 mjeseci, da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta 30 dana, srednjeg intenziteta oko 60 dana, a slabijeg intenziteta također 30 dana, dok je stanje nelagode uslijed tri operativna zahvata, dugotrajnog liječenja, teških septičkih recidivnih stanja kod tužiteljice dugo trajalo,

- da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru od 50% time da joj je životna aktivnost bila umanjena za 60% u periodu do transplantacije jetre, a da je zaostalo naruženje srednjeg intenziteta (ožiljak na vratu vidljiv drugim osobama),

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 3. listopada 1997. do 25. studenoga 2010. 9780 sati, a od 26. studenoga 2010. do 31. ožujka 2011. 248 sati a nakon toga 2 sata dnevno trajno.

Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljici pripada naknada štete za pretrpljene fizičke boli u iznosu 35.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu 30.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti u iznosu 150.000,00 kn, te za duševne boli zbog naruženosti u iznosu 22.000,00 kn odnosno da tužiteljici pripada na ime nematerijalne štete iznos 237.000,00 kn te iznos 195.926,90 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu period, a za period od 3. listopada 1997. do 25. studenoga 2010. od 1. prosinca 2010. do 1. travnja 2011. iznos 4.674,80 kn a od 1. travnja 2011. pa nadalje mjesečna renta u iznosu 1.131,00 kn.

Drugostupanjski sud je preinačio drugostupanjsku presudu odnosu na tuđa pomoć i njegu za period od 3. listopada 1997. do 25. studenoga 2010., jer zaključuje da je tužiteljici u tom periodu prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 9780 sati a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud 10394 sata slijedom čega preinačuje naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu za naprijed navedeni period na iznos 184.353,00 kn. Polazeći od svih okolnosti slučaja te imajući na umu utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina navedenih naknada i to kako vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila prilikom operativnog zahvata, dužnu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti, a posebno intenzitet duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, vodeći pri tome računa i o životnoj dobi tužiteljice, posljedicama koje će osjećati dugi niz godina, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 200.

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) ocijenivši da tužiteljici za pretrpljene fizičke bolove pripada naknada u iznosu 35.000,00 kn za pretrpljeni strah u iznosu 30.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti u iznosu 150.000,00 kn i za duševne boli zbog naruženosti srednjeg stupnja u iznosu 22.000,00 kn. Visina naknade nematerijalne štete kako u osnovi tako u visini za pojedine vidove nematerijalne štete, dosuđuje se sukladno svim konkretnim okolnostima slučaja.

To znači da može postojati osnov određenog vida nematerijalne štete ali je to još uvijek ne znači da oštećeniku pripada naknada po tom osnovu ukoliko okolnosti slučaja to neopravdavaju. Isto tako u odnosu na visinu naknade nematerijalne štete čitav niz okolnosti relevantan je za određivanje te visine, a posebice dob oštećenika, dio tijela koja je povrijeđena, neugodnosti i trajanje liječenja, posljedice i njihov intenzitet uslijed zadobivenih povreda, broj operativnih zahvata kojima je tužiteljica bila izložena i slično.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO dosudivši tužiteljici naknadu za nematerijalnu štetu i to za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Dosuđeni iznosi su primjereni kako težini ozljeda tako i trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova, straha te stupnju smanjena duševnih bolova koje trpi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Nižestupanjski sudovi su pri tome vodili računa i o dobi tužiteljice, o ukupnim posljedicama koje tužiteljica trpi, ali i o cilju kojim služi ta naknada.

Pravilnom primjenom čl. 195. st. 1. ZOO drugostupanjski sud je tužiteljici dosudio naknadu materijalne štete za tuđu pomoć i njegu i rentu za tuđu pomoć i njegu imajući na umu da su tužiteljici pomoć su pružali ukućani, razdoblje kroz koje je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom i koju će trajno imati, kao i o cijeni sata pružanja te pomoći.

Zato tuženik neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 154. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP kada su odlučili o troškovima parničnog postupka, vodeći računa o vrijednosti predmeta spora a sve prema odredbama Tarifi o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 116/94, 11/96) kao i o uspjehu stranaka u sporu.

Kako ne postoji revizijski razloga na koji tuženik ukazuje, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. svibnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.