Rev-1948/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1948/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz V., kojega zastupa punomoćnik K. H. odvjetnik iz Đ., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijsku upravu osječko-baranjsku, zastupanu po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 3. veljače 1996. godine, br. Gž-372/95, kojom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. studenog 1994. godine, br. Pr-327/93., u sjednici održanoj dana 19. studenoga 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se odbija revizija tuženice u odnosu na dio presuda kojima je odlučeno o zahtjevu za poništenje presude Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova PU o. od 1. rujna 1993. godine, te presude od 5. studenog 1993. godine, br. DS-238/93.

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženice, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku od 3. veljače 1996. godine, br. Gž-372/95. i presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. studenoga 1994. godine, br. Pr-327/93. u dijelu kojim je odlučeno u zahtjevu za vraćanje tužitelja na rad i za naknadu štete te odluka o parničnom trošku i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Osijeku od 17. studenoga 1994. godine, br. Pr-327/93. suđeno je:

"Poništava se presuda tuženika RH MUP PU O. od 1. rujna 1993. g. potvrđena drugostupanjskom presudom tužitelju I.J. iz V., Đ. … izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, kao nezakonita. Nalaće se tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove operativnog djelatnika za pozorničko - patrolnu djelatnost u PS Đ. kao i da mu nadoknadi štetu zbog izgubljene zarade za period od 12. kolovoza 1993. g. do 31. srpnja 1994. g. u visini od 12.341,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 1-og u mjesecu za prethodni mjesec kako slijedi:

- za 8/93. iznos od

236,44 kn

- za 9/93. iznos od

479,59 kn

- za 10/93. iznos od

997,54 kn

- za 11/93. iznos od 1.037,44 kn

- za 12/93. iznos od

1.103,11kn

- za 1/94. iznos od

1.179,81 kn

- za 2/94. iznos od

1.179,81 kn

- za 3/94. iznos od

1.179,81 kn

- za 4/94. iznos od

1.179,81 kn

- za 5/94. iznos od

1.236,51 kn

- za 6/94. iznos od

1.236,51 kn

- za 7/94. iznos od

1.265,98 kn,

do isplate, kao i trošak postupka u visini od 2.300,00 kn a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja." Presudom Županijskog suda u Osijeku od 3. veljače 1996. godine, br. Gž-372/95. odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s time da je zatražila i naknadu parničnog troška za sastav revizije. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženice sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 100/96. - dalje ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom Državnom odvjetništvu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženice, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama ZPP zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o apsolutno bitnim ili relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda u reviziji određeno i konkretno poziva.

Kako revident u ovoj pravnoj stvari ne upućuje navodima revizije na postojanje takvih bitnih povreda to je ovaj sud ocijenio da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvario.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi:

- da je tuženik po načelniku PU o. dana 18. kolovoza 1993. godine podnio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja jer da je tužitelj 12. kolovoza 1993. godine, kao vođa patrole počinio težu povredu radne discipline opisano u čl. 82. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o unutarnjim poslovima i čl. 49. st. 1. toč. 4. i 5. Pravilnika o radnim odnosima,

- da je protiv tužitelja podnijet prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka dana 16. ožujka 1993. godine, jer da je tužitelj 16. siječnja 1993. godine, odbio izvršenje zadatka 2. siječnja 1993. godine, prijavio gibitak službenog pištolja,

- da je 30. svibnja 1993. godine disciplinski sud donio rješenje o pokretanju disciplinskog postupka zbog povreda radne dužnosti od 16. siječnja 1993. godine i 2. siječnja 1993. godine, koje su pravno označene kao povrede radne dužnosti iz čl. 82. st. 1. toč. 11. Zakona o unutarnjim poslovima i čl. 49. st. 1. toč. 5. i 7. Pravilnika o radnim odnosima djelatnika tuženika,

- da je konačna odluka drugostupanjskog disciplinskog suda tuženika donesena 5. studenoga 1993. godine.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primjenili materijalno pravo kad su ocijenili da je nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka. U smislu odredbe čl. 67. st. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnih odnosa ("Narodne novine", br. 34/91 - dalje ZOPRO) zastara vođenja disciplinskog postupka nastupi ukoliko je od dana saznanja za počinjene povrede radne obveze do dana kada je odluka tužene postala konačna proteklo više od šest mjeseci.

Suglasno ovoj zakonskoj odredbi, prema stajalištu ovog revizijskog suda, unutar zakonom određenog roka od šest mjeseci potrebno je da se pokrene disciplinski postupak i izreče disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Vrijeme potrebno za dostavu ove odluke nije relevantno za pitanje zastare nastupanje disciplinskog postupka.

Naime, prema stajalištu ovog revizijskog suda u disciplinski postupak unutar roka od šest mjeseci ulaze sve radnje od saznanja za počinjeno disciplinsko djelo, pa do donošenja odluke drugostupanjskog organa po prigovoru na odluku disciplinske komisije ali ni u kom slučaju nije relevantno zbog zastare disciplinskog postupka pitanje dostavljanja konačne odluke drugostupanjskog disciplinskog organa.

Kako je u ovoj pravnoj stvari nadležno tijelo državne vlasti saznalo za učinjene povrede radne discipline 2. siječnja 1991. godine, kad je tužitelj prijavio gubitak službenog pištolja i 16. siječnja 1993. godine, kad je odbio izvršenje zadatka to je do donošenja drugostupanjskog rješenja o disciplinskoj odgovornosti prošlo više od šest mjeseci (više od šest mjeseci prošlo je i od vremena podnošenja prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka (16. ožujka 1993. godine), pa do donošenja drugostupanjske odluke disciplinskog postupka (5. studenog 1993. godine), pa je u smislu odredbe čl. 67. st. 3. ZOPRO-a nastupila zastara vođenja disciplinskog postupka zbog čega su se ispunile pretpostavke za obustavu disciplinskog postupka. Pritom na navode revidenta u reviziji valja odgovoriti da se revident neosnovano poziva na apsolutni rok zastare vođenja disciplinskog postupka. To iz razloga što trajanje roka apsolutne zastare vođenja disciplinskog postupka nije pravno odlučno u situaciji kada je protekao subjektivni rok zastare vođenja discipliskog postupka kao što je u ovoj pravnoj stvari slučaj.

Zbog navedenih su razloga pobijana rješenja kojim je utvrđena disciplinska odgovornost za disciplinska djela od 2. siječnja 1993. i 16. siječnja 1993. godine, a kojima je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa nezakonita.

Kako su pobijanim presudama nižestupanjski sudovi pobijane odluke tuženice o disciplinskoj odgovornosti tužitelja poništene kao nezakonite, to se u tom dijelu nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je revizija tuženice u tom dijelu primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Međutim, odlučujući o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva da ga tuženica vrati na rad na poslove operativnog djelatnika za pozorničko poslovnu djelatnost u PS Đ. i za naknadu štete zbog izgubljene zarade nižestupanjski su sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo kad su ocijenili da je već samo poništenje odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja ima za posljedicu obvezu tuženika da tužitelja vrati na rad i da tužitelju nadoknadi štetu zbog izgubljene zarade.

Ovo iz razloga što je među strankama nesporno da je 18. kolovoza 1993. godine, podnesen protiv tužitelja prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede radne discipline počinjene 12. kolovoza 1993. godine, s time da je MUP PU o. dana 12. kolovoza 1993. godine, br. 511-07-03-143/2-93.

i pravu tužitelja na akontaciju u visini 1/2 plaće za vrijeme donijela rješenje o udaljenju tužitelja s dužnosti

udaljenja od dužnosti.

Dakle, da bi se moglo zakonito odlučiti o zahtjevu tužitelja za vraćanje tužitelja na rad i o zahtjevu za naknadu štete potrebno je utvrditi da li je navedeno rješenje konačno, da li je disciplinski postupak radi disciplinskog djela učinjenog 12. kolovoza 1993. godine dovršen, a ako jeste na koji način. Kako navedene okolnosti u postupanju pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene te je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP revizija tuženice u tom dijelu prihvaćena, pobijane presude ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi okolnosti na koje je upozoreno ovim rješenjem i nakon toga donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

Odluka o trošku zasnovana je na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 19. studenog 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.