Rev-1642/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1642/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljica) C. B. A. iz Š., koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u R., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) G. O., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K. i Z. M. L. sa sjedištem u R., radi predaje nekretnine u posjed i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 2309/11-2 od 7. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P - 140/09-8 od 25. veljače 2011., u sjednici održanoj 7. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u t. I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na predaju u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 378. z.u. 681. k.o. O. (izreka pod t. I. drugostupanjske presude). Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena je prvostupanjska presuda u t. II. i III. izreke na način da je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 378. z.u. 681. k.o. O., čime je tužiteljica dužna istom izdati tabularnu ispravu za upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige (izreka pod t. II. drugostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka svaka stranka snosi svoje troškove (izreka pod t. III. drugostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. II. i III. izreke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, konkretno presudu istog suda br. Gž – 5156/07 od 21. travnja 2010., postavlja pitanje; „da li je rješenje o dodjeli prava korištenja izdano od nadležnog upravnog tijela, pravomoćno i izvršno, valjani dokaz stjecanja prava korištenja u društvenom vlasništvu bez obzira na upis u zemljišne knjige?“

Međutim, u pobijanoj presudi iznijeto je pravno shvaćanje u primjeni Ugovora o miru s Italijom od 15. rujna 1947. (Sl. l. br. 74/47, Prilog XIV. Ugovora o miru), Sporazuma između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Italijanske Republike o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koje proistječu iz Ugovora o miru i sukcesivnih sporazuma od 18. prosinca 1954. (Sl. l. br. 2/56) i Sporazuma između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Italijanske Republike o primjeni sporazuma od 18. 12. 1954. od 3. srpnja 1965. (Sl. l. Međunarodni ugovori br. 11/66), dok je u presudi istog suda na koju se poziva tuženik iznijeto pravno shvaćanje u primjeni odredbi čl. 24. i 72. Zakona o eksproprijaciji (Sl. l. br. 11/68, 30/68 i 32/70), te odredbe čl. 37. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Sl. l. br. 43/65), tako da nije riječ o različitoj praksi drugostupanjskih sudova o istom pravnom pitanju kako to u reviziji ističe tuženik.

Zbog navedenog se ni pravno pitanje kako ga je postavio tuženik ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. S druge strane, shodno odredbi čl. 392.a st.

2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

Slijedom izloženog, kako se postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. rujna 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.