Croatian Supreme Court dismisses two enforcement appeal questions but allows a third regarding statute of limitations review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the enforcement debtor's appeal on two procedural grounds while allowing the third question regarding the statute of limitations. The debtor argued that the lower court incorrectly reviewed the statute of limitations objection during the appeal against the enforcement order. The court held that such objections must be examined in a separate lawsuit, not within the enforcement appeal process, as the lower court's approach violated procedural law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 12., 339., 340., 369. st. 1. OZ; čl. 46. st. 1. toč. 11., 48. st. 3. i 4. OZ: In enforcement proceedings, objections to the statute of limitations must be raised in a separate lawsuit, not reviewed during an appeal against an enforcement order.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 941/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., protiv ovršenice D. V., iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenice izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gžovr-1583/14-2 od 28. listopada 2014., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovr-3250/09 od 26. studenog 2013., u sjednici održanoj 13. studenog 2018.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija ovršenice u odnosu na pitanja pod rednim brojevima 1. i 2., odbacuje se, kao nedopuštena.
II. Prihvaća se revizija ovršenice, u odnosu na pitanje pod rednim brojem 3., ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gžovr-1583/14-2 od 28. listopada 2014. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
III. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
Drugostupanjskim je rješenjem odbijena žalba ovršenice te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenice upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. 1125, k.o. G. Z., u naravi stambena zgrada popisni broj 1763, dvorište, voćnjak, vrt, gospodarska zgrada i zida na ..., površine 800 m2 ili 222.4 čhv, zabilježbom ovrhe u navedeni zk. ul, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine.
Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela ovršenica, predlažući ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti nižestupanjske odluke na način da se odbije prijedlog za ovrhu. Zahtjeva trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija, u pogledu prva dva revizijom postavljena pitanja nije dopuštena, dok je u pogledu trećeg pitanja dopuštena i osnovana.
Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12), u svezi čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem sud je, odbijajući žalbu ovršenice, ocijenio da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i jamstva (temeljem kojega je, a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu 3.397.544,11 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2009.) solemnizirana javna isprava, koja ima snagu javnobilježničkog akta, sastavljenog sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09) i da, protivno žalbenim razlozima, predstavlja ovršnu ispravu te je, obzirom da je ta ovršna isprava postala izvršna 13. svibnja 2001., a prijedlog za ovrhu podnesen 4. prosinca 2009., ocijenio neosnovanim žalbom istaknuti prigovor zastare, primjenjujući desetogodišnji rok zastare sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08).
Nastavno na izneseno pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci revident, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i jamstvu br. 45 od 12. svibnja 1997. koji je sklopljen u obliku ovršnog javnobilježničkog akta između ovrhovoditelja i tvrtke A.-C. d.o.o. kao dužnika, te podnositeljice revizije i njenog prednika pok. I. V. kao založnih dužnika, predstavlja ovršnu ispravu koja je u smislu čl. 26. OZ/96 (sada čl. 29. OZ-a) podobna za određivanje ovrhe protiv podnositeljice revizije kao ovršenika radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.397.544,11 temeljem Ugovora o kreditu broj 8- 80540-7 sklopljenog između ovrhovoditelja i društva I.-K. d.d., iako Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i jamstvu br. 45 od 12. svibnja 1997. ne sadrži izjavu tvrtke A.-C. d.o.o. da jamči za navedenu obvezu tvrtke I.-K. d.d. niti je za tu obvezu jamčio nekom drugom ispravom?“;
„2. Jesu li ovrhovoditelj i I.-K. d.d. navođenjem u Ugovoru o kreditu broj ... od 22.12.1198.g. i Aneksu 1. od 20.06.1999. da sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz tog ugovora predstavlja Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i jamstvu br. ... od 12.05.1997. g. valjano obvezali stranke tog drugog ugovora da odgovaraju za namirenje tražbine ovrhovoditelja prema tvrtki I. K. d.d. osnovom ugovora o kreditu broj ..., ili takva odredba predstavlja ugovaranje na teret trećeg koji trećeg (ovršenicu) ne obvezuje?“;
„3. Je li drugostupanjski sud, kad ne nađe osnovanom žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi iz razloga navedenih u čl. 46. st. 1. toč. 7. i 11. OZ/96 dužan predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja rješenja iz čl. 48. st. 3. OZ/96 kojim se ovršenika upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ili je ovlašten sam odlučiti o tim žalbenim razlozima i odbiti žalbu?“.
Kao razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, vezano uz pitanje pod rednim brojem 1. revident navodi da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci protivno onome izraženoj odluci Županijskog suda u Dubrovniku, poslovnog broja Gž-1430/12, Županijskog suda u Varaždinu, poslovnog broja Gž-24/10 te Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnih brojeva Pž-6425/01 i Pž-7525/04, vezano uz pitanje pod rednim brojem 2., da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci protivno onome izraženoj odluci Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pž-4132/05, a u pogledu pitanja pod rednim brojem 3., da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci protivno onome izraženoj odluci ovoga suda poslovnog broja Gzz-42/2004, od 19. siječnja 2005.
U pogledu prva dva revizijom postavljena pitanja za obrazložiti je da ona nisu materijalnopravna niti postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP-a. Njihova je važnost ograničena na pitanje mogućnosti određivanja konkretne ovrhe, temeljem konkretnog ugovora i na mogućnost ovrhovoditelja i treće osobe na obvezivanje ovršenika u konkretnom slučaju, temeljem konkretiziranog ugovora, te se izražavanjem pravnog shvaćanja u pogledu tako postavljenih pitanja ne može uspostaviti pravni standard za ujednačenje sudske prakse, pa time ona nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Međutim, odlučivanjem o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučio o prigovoru zastare, ocjenjujući ga, kao i žalbu u tom djelu, neosnovanim, drugostupanjski je sud zauzeo pravno shvaćanje nepodudarno onome izraženom u odluci ovoga suda, poslovnog broja Gzz-42/2004, od 19. siječnja 2005., slijedom čega je revizija u pogledu trećeg revizijom postavljenog pitanja (koje problematizira pitanje ovlasti drugostupanjskog suda da povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi odlučuje o žalbom istaknutom prigovoru zastare tražbine) dopuštena.
Stoga je ovaj sud, postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, ispitao pobijanu presudu i to samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.
Prigovor zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom predstavlja žalbeni razlog u smislu odredbe čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a.
Sukladno odredbi čl. 48. st. 3. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga određenog člankom 46. st. 1. toč. 7. do 11. OZ-a, u slučaju neočitovanja ovrhovoditelja, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Izuzetak od primjerene čl. 48. st. 3. OZ-a i u tom smislu upućivanja ovršenika u parnicu, predviđa čl. 48. st. 4. OZ-a, po kojem sud prvoga stupnja može prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako ovršenik osnovanost žalbe dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članaka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama.
No, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 48. st. 4. OZ-a, niti se stranke, a niti sud u pobijanoj odluci pozivaju na činjeničnu situaciju koja bi se pod tu odredbu dala podvrstiti.
Dakle, u konkretnom se slučaju osnovanost prigovora zastare tražbine jedino može ispitivati u parničnom postupku te je širina pravne zaštite garantirane takvim postupkom u konkretnom slučaju (razmatranjem iznesenog prigovora od strane drugostupanjskog suda po žalbi protiv rješenja o ovrsi i, iz tog razloga odbijanjem žalbe i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja o ovrsi) ovršenici uskraćena, čime je drugostupanjski sud pogrešno primijenio postupovno pravo, čl. 48. st. 3. OZ-a.
Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 392.b st. 3., kao i čl. 394. st. 1. i st.
4. ZPP-a, a sve to u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a i čl. 400. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao i izreci ovoga rješenja.
U ponovljenom će postupku drugostupanjski sud, vođen iznesenim postupovnopravnim shvaćanjem ovoga suda donijeti novu, zakonitu odluku, sve temeljem čl. 394.a ZPP-a.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 13. studenog 2018.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.