I Kž-827/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 827/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Zmajević mr. Branka, Frančula mr. Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.R. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 18. lipnja 1993. br. K-48/91, u sjednici održanoj 30. ožujka 1994., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske B.P.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. M.R., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. M.R. za krivično djelo zbog kojeg je pobijanom presudom oglašen krivim, po čl. 161. st. 2. KZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu se, na temelju čl. 45. st. 2. OKZRH, uračunava novčana kazna izrečena rješenjem suca za prekršaje od 25. rujna 1991. br. 42-II-5355/1-91-H u iznosu od 1.000 HRD, na način da će se svakih započetih 300 HRD-a novčane kazne izjednačiti s jednim danom zatvora.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom je opt. M.R. oglašen krivim zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 164. st. 1. KZRH (sada čl. 161. st. 2. u vezi čl. 157. st. 1. KZRH), pa je za to krivično djelo, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunata novčana kazna u iznosu od 1.000 HRD izrečena po sucu za prekršaje povodom iste prometne nezgode.

Ujedno je optuženiku, na temelju čl. 68. st. 1. OKZRH (sada čl. 63.) izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od pet godina, u koju mu je uračunata zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od šest mjeseci izrečena rješenjem suca za prekršaje od 25. rujna 1991. br. 42-II-5355/1-91-H.

Na temelju čl. 98. st. 4. ZKP (sada čl. 90.) optuženik je u cijelosti oslobođen od dužnosti snašanja troškova krivičnog postupka.

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njemu izrekne blaža kazna.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon uvida u spis na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba je osnovana.

Pravilno žalitelj smatra da mu je za počinjeno krivično djelo izrečena nešto preoštra kazna. Naime, sud prvog stupnja je, cijeneći optuženiku kao olakotno činjenicu da je neosuđivan, te da je pok. oštećenik bio njegov prijatelj, a otegotno to što je do sada u više navrata prekršajno kažnjavan zbog nepropisne vožnje, pa i pod utjecajem alkohola, osnovano zaključio da postoje takove osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju zaključak da će se i ublaženom kaznom, tj. kaznom zatvora ispod zakonom određenog minimuma, moći postići svrha kažnjavanja.

Međutim, pored navedenih valjano ocijenjenih okolnosti vezanih za krivično djelo i počinitelja, sud prvog stupnja je propustio cijeniti optuženiku kao olakotno činjenicu da je, kao mlada osoba, svojim aktivnim učešćem u postrojbama Hrvatske vojske doprinio obrani hrvatskih područja tijekom domovinskog rata, kako to proizlazi iz potvrde Ministarstva obrane, postrojbe specijalnih snaga, Glavnog stožera bojne "M.V. . iz O. od 16. lipnja 1993. godine.

Kako su ove, u žalbi istaknute okolnosti, relevantne za ocjenu optuženikove ličnosti, a time su i od utjecaja na visinu kazne, to ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da će se i blažom kaznom, dakle kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, na optuženika moći u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini krivična djela, te da će se tom kaznom moći ostvariti kako opća, tako i posebna svrha izricanja krivičnih sankcija.

Optuženiku je u tako odmjerenu kaznu, na temelju čl. 45. st. 2. OKZRH, trebalo uračunati novčanu kaznu u iznosu od 1.000 HRD-a plaćenu u prekršajnom postupku povodom iste prometne nezgode, time da je način uračunavanja određen primjenom čl. 50. st. 3. Krivičnog zakona SFR Jugoslavije vrijedećeg u vrijeme događaja, kasnije preuzetog Zakonom o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ (NN 53/91), budući da je taj zakon, u smislu odredbe čl. 3. st. 2. OKZRH, blaži za počinitelja.

Slijedom toga je prijedlog optuženikove žalbe da ga se blaže kazni osnovan, pa je njegovu žalbu trebalo uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i na temelju čl. 377. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)