Rev-x-22/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 22/15-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. Š. i drugotužiteljice S. Š., oboje iz H. n. S., koje zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika J. P. i drugotuženice D. P., oboje iz O. O., koje zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Gž-779/13-2 od 26. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-3928/05 od 28. prosinca 2012., u sjednici održanoj 25. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da su tužitelji M. Š. i S. Š. iz P.

a) suvlasnici na ravne dijelove, a zajedno vlasnici za cijelo dijela čest. br. 106 k.o. N. Z. u površini od 66 m2 i to dijelom koji je na skici očevida i vještaka mjernika T. Ć. od 24. ožujka 2011. godine označen žutom bojom i likom definiranim slovima A-J-B-C-K-D-A,

b) imatelji jačeg prava na dijelu čest. br. 109 k.o. N. Z. u površini od 35 m2 i to dijela koji je na skici očevida vještaka mjernika T. Ć. od 24. ožujka 2011. godine označen zelenom bojom i likom definiranim slovima C-K-D-E-F-G-H-C,

II. Dužni su tuženici J. P. i D. P. priznati utvrđenje iz toč. I. izreke ove presude i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti, ishode parcelaciju i odvajanje pripadajućem im dijela čest. br. 106 i čest. br. 109 k.o. N. (po novoj izmjeri), a nakon parcelacije i uknjižbu prava vlasništva novo formiranih čestica na svoja imena, svaki za 1/2 dijela, a zajedno za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.

III. Nalaže se tuženicima da nekretnine u dijelovima pobliže opisanim u toč. I. a i b izreke ove presude predaju u posjed tužiteljima slobodne od svojih osoba i svojih stvari, u roku od 15 dana.

IV. Dužni su tuženici, solidarno, naknaditi tužiteljima parnični trošak, u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev i tuženicima naložiti da tužiteljima naknade parnični trošak i trošak revizije ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženici su predložili reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja, kao pretpostavljenih vlasnika neposjednika radi utvrđenja prava suvlasništva na ravne dijelove i predaju u posjed dijelova čest. zem. br. 106 k.o. N. Z. u površini od 66 m2 i to onog dijela koji je na skici očevida vještaka mjernika označen žutom bojom i točkama A-J-B-C-K-D-A i djela čest zem. br. 109 k.o. N. Z. u površini od 35 m2, koji je na skici vještaka mjernika označen zelenom bojom i točkama C-K-D-E-F-G-H-C te da sud naloži tuženicima da nakon pravomoćnosti presude trpe da tužitelji ishode parcelaciju i odvajanje pripadajućeg im dijela navedenih čestica i uknjižbu prava vlasništva na novo formiranim česticama za 1/2 dijela.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da tužitelji, na kojima je bio teret dokaza, tijekom postupka nisu dokazali valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na prijepornim dijelovima predmetnih nekretnina.

Iz navoda tužitelja iznesenih u reviziji proizlazi da su tužitelji protiv drugostupanjske presude podnijeli izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) stranke u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Nadalje, odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, da bi revizijski sud uopće mogao odlučivati o osnovanosti izvanredne revizije potrebno je da budu prethodno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Odlučujući o dopuštenosti revizije tužitelja u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena. Naime, revidenti u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose.

Osim toga, iz navoda tužitelja iznesenih u reviziji proizlazi da je predmetna revizija sastavljena kao redovna revizija podnesena zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Nadalje, iz revizije proizlazi da revidenti dijelom navoda iznose činjenične navode i preocjenjuju utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na takve, činjenične prigovore revidenata treba reći da ti prigovori nisu od značaja u revizijskom postupku u kojem se odlučuje o izvanrednoj reviziji jer niti redovnu reviziju, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kamoli izvanrednu reviziju.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što su sukladno odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP revidenti bili dužni navesti u reviziji da bi izvanredna revizija bila dopuštena.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.