Supreme Court dismisses appeal on monetary nominalism, rejecting inflation revaluation of compensation claims.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal against a second-instance decision confirming a first-instance ruling on property compensation. The applicant argued that inflation rendered the awarded sum worthless, but the court held that monetary nominalism prohibits revaluation of existing obligations. Consequently, the court ruled that the obligation remains fixed in the number of monetary units established at the time of the first-instance decision.
Legislator headnote
AI generatedčl. 35. Zakona o eksproprijaciji; čl. 394. Zakona o obveznim odnosima: When an obligation concerns a sum of money, the debtor must pay the exact number of units specified, and monetary nominalism precludes revaluation unless explicitly mandated by law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 875/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja O.Z. iz Z., . br. ., koga zastupa V.O.L., odvjetnik iz Z. i protustranke Grad Zagreb, koga zastupa Javno pravobraniteljstvo, radi utvrđivanja pravične naknade, rješavajući reviziju predlagatelja protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1992. godine br. Gž 10468/92-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu br. Rl 1582/90 od 16. travnja 1992. godine, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1993.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija predlagatelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1992. godine br. I Rl 1582/90 (ispravak tog rješenja od 16. travnja 1992. godine i 11. svibnja 1992.) riješeno je:
I. Određuje se naknada za nekretnine deposedirane rješenjem Komisije za oduzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika br. UP/I-05/3-2038/6-1978 tako da pripadne:
O.Z. za 384 čhv 2.862.752 HRD.
II. Protustranka je dužna predlagatelju na iznos iz toč. 1. ove izreke platiti kamate po stopi od 7,5% tekućim od 1. ožujka 1979. godine pa do konačne isplate
III. Protustranka je dužna predlagatelju na iznos iz toč. 1. ovog rješenja platiti kamate i to po stopi od 7,5% tekućih od 1. ožujka 1979. godine pa do 15-tog dana iza pravomoćnosti a po stopi što se plaća na štedne uloge po viđenju oročene preko 12 mjeseci bez posebne namjene počev od 16-tog dana iza pravomoćnosti pa do konačne isplate.
Rješenjem Okružnog suda u Zagrebu od 15. prosinca 1992. godine br. Gž 10468/92-2 odbijena je žalba predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda Zagreb br. Rl 1582/90 od 16. travnja 1992. godine, kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nije sporno među strankama da je predlagatelju pravomoćno dosuđena naknada za deposedirane nekretnine u iznosu od 259 HRD na temelju rješenja Okružnog suda u Zagrebu br. Gž 4005/90 od 10. srpnja 1990. godine a ukinuto je rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1992. godine br. I Rl-1582/90 u odnosu na dio kojim je prijedlog preko dosuđenog iznosa odbijen.
U ovom postupku određena je naknada predlagatelju za deposedirane nekretnine u iznosu od 2.862.752 HRD a nižestupanjski sudovi se pozivaju na odredbu čl. 35. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 46/82 - dalje: ZE), i od utvrđene visine naknade za eksproprirane nekretnine predlagatelja dosuđeni je iznos novoutvrđene vrijednosti oduzetog zemljišta odbijen u nominalnom iznosu.
Nije osnovan revizijski prigovor da odluka o iznosu naknade nije realna zbog inflacije i da će do isplate dosuđeni iznos naknade biti obezvrijeđen.
Ovo zbog toga što plaćanje na ime ispunjenja buduće obveze ne utječe na onaj broj novčanih jedinica na koji će obveza glasiti.
Taj se broj novčanih jedinica utvrđuje prema vremenu koje je propisano odredbom čl. 35. st. 1. ZE, kako su niži sudovi i postupili, a prema toj odredbi visina naknade za ekspropriranu nekretninu određuje se prema stanju u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke o naknadi. Vrijeme ispunjenja te obveze određeno je odredbom čl. 63. ZE.
Niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada nisu revalorizirali iznos koji je predlagatelju već pravomoćno dosuđen prije nego što je donesena odluka u ovom postupku.
Naime, pravilan je stav nižih sudova da kad već postoji pravomoćno dosuđeni iznos vrijednosti za oduzete nekretnine odredba čl. 394. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 - dalje: ZOO), utvrđujući načelo monetarnog nominalizma ne dopušta revalorizaciju već nastale obveze. Prema tom propisu, kada obveza ima za predmet svotu novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim ako zakon ne propisuje nešto drugo. Iznimnka od načela monetarnog nominalizma (čl. 394. ZOO) nije propisana ni jednom odredbom ZE. Naprotiv, prema već naprijed citiranoj odredbi iz čl. 35. ZE, određeno je kad se i na koji način određuje naknada. Izuzetak je u odredbi čl. 36. ZE (u korist prijašnjeg vlasnika). Dakle, ni jednom odredbom ZE nije određeno da bi isplata akontacije utjecala na visinu naknade.
Iz navedenih razloga reviziju predlagatelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92).
U Zagrebu, 29. rujna 1993.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.