Rev-208/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 208/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Borisa Guttmanna, Veseljka Šeparovića i Milana Gudelja kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.L. iz Z., koga zastupa punomoćnik B.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J.J. iz Z., ... , koga zastupa R.R., odvjetnik iz Z., rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Z. od 12. siječnja 1993. br. Gž 10876/92, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Z. od 5. svibnja 1992. br. Pn 1426/88, u sjednici održanoj dana 31. srpnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženog, te se ukida presuda Županijskog suda u Z. od 12. siječnja 1993. br. Gž 10876/92 i presuda Općinskog suda u Z. od 5. svibnja 1992. br. Pn-1426/88 u toč. I. i II. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženom da tužitelju na ime naknade štete plati iznos od 2,057.351 HRD s pripadajućim kamatama.

Istom presudom naloženo je tuženom da tužitelju na ime izgubljene zarade mjesečno plaća iznos od 3.364 HRD, te da mu naknadi parnične troškove u iznosu od 107.300 HRD, dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.

Odlučujući o žalbama stranaka sud prvog stupnja je potvrdio prvostupanjsku presudu osim za iznos od 650.000 HRD koji se odnosi na tuđu pomoć. U tom dijelu kao i u odluci o parničnim troškovima sud drugog stupnja je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nesporno je da je tužitelj kao radnik tuženog 11. listopada 1985. godine ozljeđen prilikom rada na preši.

Tužitelj tvrdi da je ozlijeđen bez svoje krivnje pa traži da mu tuženi naknadi štetu.

Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu jer tvrdi da je tužitelj sam skrivio nesreću i tako sam prouzročio štetu koju trpi, jer da je prilikom rada na preši skinuo zaštitnu košaru koja spriječava prolazak ruke pod opasni dio preše pa je tuženi predložio da se tužbeni zahtjev odbije.

Sudovi nižeg stupnja usvojili su tužbeni zahtjev jer utvrđuju da je do nesreće na radu došlo zbog neispravnosti preše na kojoj je tužitelj radio.

Utvrđujo odgovornosti tuženog za štetu, sudovi nižeg stupnja utemeljili su na mišljenju vještaka A.P. i M.D. na temelju kojih su sudovi nižeg stupnja zaključili da okolnost da na preši nije bilo zaštitne košare nema nikakvog značaja za ishod spora u ovom predmetu.

Takav pravni stav sudovi nižega stupnja po mišljenju ovog revizijskog suda nije pravilan, to zbog toga jer se iz mišljenja vještaka sa sigurnošću ne može izvesti zaključak da zaštitna košara ne predstavlja (nikakvu) zaštitu.

Nesporno je da zaštitna košara nije bila na preši kada je tužitelj radio i kada je ozljeđen jer ju tužitelj nije htio koristiti.

Sam tužitelj tvrdi da zaštitnu košaru nije koristio iako je ona postojala kao ni svi ostali radnici i da se je zaštitna košara stavljala samo kada je dolazila inspekcija.

I sam vještak M.D. na ročištu od 12. siječnja 1989. iskazao je "za mene je novi momenat koji iznosi tuženi da je tužitelj prilikom rada skinuo zaštitnu košaru".

Ovaj vještak je nadalje iskazao na tom ročištu da je "zaštitna mreža itekako važna u procesu rada ali kad preša nema povratnog hoda".

Oba vještaka zaključuju a što su prihvatili sudovi nižeg stupnja da je uzrok nesreće isključivo povratni hod preše pri čemu vještak P. isključuje mogućnost čak i nehotičnog uključenja preše od strane tužitelja jer da su tužitelju bile zauzete obje ruke na način da je lijevom rukom odvijačem podizao lim, a desnom rukom ga pridržavao. Međutim, na osnovu čega su sudovi nižeg stupnja utvrdili da je tužitelj upravo tako postupao odnosno na osnovu čega su utvrdili da tužitelj tijelom ili na neki drugi način nije stavio prešu nehotice u pogon nema podataka u spisu.

Zaključak sudova nižeg stupnja nije prihvatljiv jer isti vještak u svom mišljenju naveo je da "nikakav napor nije potreban da se ručica preše podigne za 10mm prema gore i da se preša počne zatvarati u opasnom radnom prostoru, a da zatvaranje alata ne može ni započeti ako se ne podigne poluga.

Prema tome, na temelju takvog mišljenja vještaka ne može se isključiti mogućnost da je tužitelj zbog svoje neopreznosti nekim dijelom tijela ili na drugi način podigao ručicu preše i tako izazvao zatvaranje preše kod čega vještaci i sudovi nižeg stupnja ispuštaju iz vida važnu okolnost koja je konstatirana u mišljenju vještaka M.D. u spisu R1-2609/87 u kojem je poslije nesreće provedeno osiguranje dokaza pregledom preše a u kojem je konstatirano da je tužitelj "podizao izvijačem lim iz preše koji se zaglavio", pa to upućuje na zaključak kako to tvrdi tuženi da je tužitelj mogao tijelom podići ručicu preše i uzrokovati zatvaranje preše.

Sudovi nižeg stupnja uopće nisu ocijenili prigovor isključive odnosno podijeljene odgovornosti tužitelja, odnosno nisu ocijenili ponašanje tužitelja kritične zgode u smislu da li je tužitelj upotrijebio dužnu pažnju pri radu u odnosu na sredstva zaštite na radu (ne samo što nije koristio zaštitnu košaru), već i zbog toga da li je upotrijebio dužnu pažnju kada je zaglavljeni lim odglavljivao (podizao) odvijačem, umjesto da to čini na drugi način ili nekim drugim sredstvom upotrebom kojeg nebi morao ruke stavljati pod opasni dio preše na kojoj je radio pri čemu treba imati u vidu da je tužitelj iskusan radnik koji je do nesreće kod tuženog radio 27 godina, a radio je kako je to utvrđeno i na preši na kojoj je ozljeđen. Dakle, iz rezultata provedenih dokaza za sada ne proizlazi zaključak kakav su izveli sudovi nižeg stupnja da je uzrok nesreće isključivo povratni hod preše i da na strani tužitelja nema nikakvog doprinosa nastanku štete koju trpi, pa tuženi opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede ZPP iz toč. 13. st. 2. čl. 354.

Tuženik je u žalbi kao i u postupku istakao prigovor isključive odnosno podijeljene krivnje tužitelja ali sud drugog stupnja nije odgovorio na taj odlučan žalbeni navod, pa je u postupku suda drugog stupnja učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP, što tuženi opravdano ističe i u reviziji.

Sudovi nižeg stupnja nisu pravilno primjenili materijalno pravo (st. 1. čl. 58. Zakona o zaštiti na radu - "Narodne novine", broj 19/83) kada u smislu tog propisa uopće nisu cijenili ponašanje tužitelja u procesu rada pa je zbog toga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Zbog izloženog je revizija temeljem odredbe st. 1. čl. 394. i st. 2. čl. 395. ZPP prihvaćena, presude sudova nižega stupnja ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postupka ukloniti ukazane nedostatke, činjenično stanje u potpunosti izloženom pravcu i nakon toga o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 31. srpnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v. r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)