Revr-766/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 766/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C., G. & E. d.o.o. Z., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. , Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-220/17-2 od 12. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 2896/16-42 od 3. svibnja 2017., na sjednici održanoj 19. studenoga 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika broj 2514/14 od 19. kolovoza 2014. o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 1318/13 od 19. prosinca 2013. tužiteljici i da radni odnos nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto "glavnog referenta za obračun i naplatu računa po OUU" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa sistematizacijom te da joj je dužan naknaditi prouzročene troškove postupka (točka 1. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.5000,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav žalbe te zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Traži troškove na ime odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi st. 1. čl. 392.a. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tužiteljice. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

Navodi kojima revidentica iznosi svoju ocjenu dokaza, u pogledu ocjene isprava u spisu, a kroz razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predstavlja preocijenjivanje dokaza te iznošenje drukčijih zaključka od zaključaka drugostupanjskog suda što nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, pa ga kao takvog ovaj sud nije ni razmatrao.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te utvrđenje da joj radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad i to na radno mjesto "glavnog referenta za obračun i naplatu računa po OUU" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu sa sistematizacijom.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu Glavnog referenta za obračun i naplatu računa po OUU, na temelju Ugovora o radu od 19. prosinca 2013.,

- da je novom sistematizacijom poslova kod tuženika, odnosno Pravilnikom o organizaciji poslodavca, koji je u primjeni od 4. veljače 2014., ukinuta Radna jedinica Grupa za obračun rada po OUU s radnim mjestima predviđenim po ranijem Pravilniku od 17. rujna 2012. pa je, u sklopu toga, ukinuto i radno mjesto glavnog referenta za obračun i naplatu računa po OUU na kojem je tužiteljica radila kao jedini izvršitelj, a uvedeno je radno mjesto Glavnog inženjera za obračun i naplatu računa po OUU, u sklopu Službe za gospodarenje vagonima, sa opsegom poslova u okviru kojih su, među ostalim, i poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica,

- da je tuženik 20. svibnja 2014. pokrenuo postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika s Glavnim radničkim vijećem, Sindikatom strojovođa Hrvatske i Hrvatskom zavodom za zapošljavanje i utvrđen je Program zbrinjavanja viška radnika,

- da je tuženik 8. kolovoza 2014. pokrenuo postupak savjetovanja o pojedinačnim odlukama o otkazu, prema navedenom Programu zbrinjavanja,

- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. kolovoza 2014. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga uzrokovanih stanjem na tržištu prijevoza robe.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da su kod tuženika postojali stvarni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi zbog kojih je prestala potreba za radom određenog broja radnika pa tako i ukidanjem radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica te da je postupak otkazivanja tužiteljici proveden u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje: ZR). Nadalje, sudovi zaključuju s obzirom kako je tužiteljičino radno mjesto ukinuto, tako tuženik nije bio dužan slobodna radna mjesta unutar društva popunjavati radnicima tog društva (po čl. 74. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o.), a pogotovo iz razloga jer tužiteljičino radno mjesto nije u skupini srodnih poslova s radnim mjestom Glavnog inženjera za obračun i naplatu računa po OUU, u smislu odredbe čl. 73. toč. 3. Kolektivnog ugovora.

Tužiteljica u reviziji neosnovano, kroz istaknuti razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 135. st. 3. ZR i čl. 74. Kolektivnog ugovora glede postojanja opravdanog razloga za otkaz, tvrdeći i da je njenom ukinutom radnom mjestu samo promijenjen naziv, a ne i poslovi koje je ona dotad obavljala.

Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Nadalje, odredbom čl. 72. st. 1. Kolektivnog ugovora (objavljen u Službenom vjesniku H. C. d.o.o. br. 5. od 1. travnja 2014. i aneksom od 26. lipnja 2014. - dalje: KU) propisano je da se razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do: 1.) ukidanja radnog mjesta i 2.) smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu - u tom slučaju primjenjuju se kriteriji članka 73. ovog Ugovora. Člankom 73. KU propisano je da se tehnološki višak izlučuje unutar organizacijske jedinice. Prema čl. 74. KU obaveza je poslodavca da slobodna radna mjesta unutar društva popuni radnicima tog društva.

U ovom predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, te imajući na umu da je otkazu prethodilo ukidanje radnog mjesta Glavnog referenta za obračun i naplatu računa po OUU (kao i cijela Radna jedinica Grupa za obračun rada po OUU), jer je prestala potreba za obavljanjem tih poslova od strane referenta za obračun i naplatu računa po OUU, već je to stavljeno u okvir rada inženjera za obračun i naplatu računa po OUU zajedno sa drugim poslovima inženjera, slijedi da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR te da nije došlo samo do promjene naziva tužiteljičinog ranijeg radnog mjesta. Imajući to u vidu, tuženik je, i po shvaćanju ovoga suda, dokazao da je uslijed prestanka potrebe za radom tužiteljice, kao radnice na ukinutom radnom mjestu imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju, jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 19. studenoga 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.