Revr-214/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 214/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz K., zastupanog po punomoćnicama E. K. B. i M. B. P., odvjetnicama iz S., protiv tuženika K. " d.d. S., S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 3. studenoga 2005., posl. br. Gž-4032/05., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 17. lipnja 2005., posl. br. IV P-1038/04., u sjednici održanoj 6. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten prestanak ugovora o radu tužitelja, a koji je ugovor sklopljen na određeno vrijeme 19. ožujka 2001., pa utoliko da nije ni prestao radni odnos tužitelja kod tuženika, kao i na poništenje nezakonite odluke tuženika od 10. svibnja 2004., te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu 3.294,00 kn.

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu prihvatio te preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se žalba kao neosnovana odbije ili podredno ukidanje pobijane drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li tužitelju prestao ugovor o radu sklopljen 19. ožujka 2001. na određeno vrijeme zbog privremenog povećanja opsega posla do njegovog smanjenja odnosno izvršenja.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe revident. Time što je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na sudsku zaštitu, a u isto vrijeme je odbio zahtjev na poništenje odluke tuženika kojim je odbačen prigovor tužitelja protiv odluke kojom je obaviješten o prestanku radnog odnosa kao nepravovremen nije suđeno suprotno utvrđenom činjeničnom stanju da bi zbog toga izreka presude bila suprotna razlozima presude.

Naime, time što je tužitelju priznato pravo na sudsku zaštitu tj. da nije prekludiran u traženju sudske zaštite nije utvrđeno da je osnovan njegov zahtjev za traženje sudske zaštite. Ovo jer je utvrđeno da je tužitelju radni odnos prestao nastupom činjenice uz koju je bilo vezano trajanje radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme.

Kad je pak utvrđeno da je radni odnos na određeno vrijeme prestao onda je neosnovano traženje poništenja odluka tuženika vezanih uz prestanak radnog odnosa, pa tako i one kojim je odbačen prigovor tužitelja protiv odluke o prestanku radnog odnosa kao nepravovremene.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme zbog privremenog povećanja obima poslova do njihovog smanjenja odnosno izvršenja,

- da je smanjen obim poslova kod tuženika i da je tuženik tužitelja pokušao o tome obavijestiti.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev (čl. 10. Zakona o radu - “Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje ZR).

Naime, ugovor o radu prestaje istekom vremena utvrđenog ugovorom time kad je ugovor sklopljen na određeno vrijeme zbog povećanja obima poslova dok traje to povećanje, ugovor prestaje smanjenjem obima poslova (čl. 10. st. 3. ZR).

U konkretnom slučaju tužitelj ni ne pobija da je došlo do smanjenja obima poslova u vrijeme kada je tuženik uputio obavijest tužitelju da mu radni odnos prestaje 12. ožujka 2003. zbog smanjenja obima poslova.

Prema tome, radni odnos tužitelju je prestao na zakonit način istekom vremena na koji je sklopljen i to ispunjenjem uvjeta iz ugovora tj. nastupom smanjenja obima poslova, radi povećanja kojeg obima poslova je i sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.