Rev-1317/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1317/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja: l) G.E. iz S., . . ., 2) B.K. i 3) B.J. iz M., oboje zastupa punomoćnik T.N., odvjetnik u M., protiv tuženih l) M.D. iz S., . ., 2) D.V. iz S., . . i 3) M.V. iz M., .. ., koga zastupa punomoćnik K.V. iz S. i 4. Općine Makarska koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Općine Makarska, radi utvrdjenja i uknjižbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 25. listopada 1991. br. Gž 2118/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 21. veljače 1991. br. P 632/90, u sjednici održanoj dana 21. listopada 1992.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, ukidaju se presuda Okružnog suda u Splitu oda 25. listopada 1991. br. Gž 2118/91 i Općinskog suda u Makarskoj od 21. veljače 1991. br. P 632/90, te predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda, kojom su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. "Utvrdjuje se da tužiteljici ad 1) G.E. pripada pravo korištenja po čl. 29. 30. i 31. ZGZ na novoformiranoj čest. zemlje 401/11 K. O. M. za 240/300 dijela dok tuženima ad 4) M.V. pok. U. pripada 60/300 dijela tog prava na ovoj novoj parceli koja je nastala od dijela čest. zemlje 401/5 za površinu od 240 m2 bivše vlasnosti tužiteljice ad 1) i od dijela čest. zemlje 401/6 za površinu od 60 m2 bivšeg vlasništva tuženika ad 4) pa je tužiteljica ovlaštena u navedenim omjerima ovo pravo uknjižiti na svoje ime i na ime tuženika ad 4) za 6/300 dijela prava korištenja po čl. 29. 30. i 31. ZGZ na čest. zemlje 401/11 K. O. M. - M.. 2.Utvrdjuje se da tužiteljima ad 2) B.K. i tužitelju ad 3) B.J. pripada na ravne dijelove pravo korištenja po čl. 29. 30. i 31. ZGZ na novoformiranoj čest. zemlje 401/10 K. O M. - M. za 240/276 dijela dok tuženima ad 1) i ad 2) pripada na ravne dijelove 36/276 dijela tog prava na ovoj novoj parceli koja je nastala od dijela čest. zemlje 401/5 za površinu od 240 m2 bivše vlasnosti tužitelja ad 2) i ad 3) i od dijela čest. zemlje 401/5 za površinu od 36 m2 bivše vlasnosti tuženih ad 1) i ad 2) pa su tužitelji ad 2) i ad 3) ovlašteni u navedenim omjerima ovo pravo uknjižiti na svoje ime i na ime tuženih ad 1) i ad 2) i to na svoje ime 240/276 dijela na ravne dijelove ili po 120/276 svaki a na ime tuženih ad 1) i ad 2) 36/276 dijela na ravne dijelove ili po 18/276 na svaku od tuženika ad 1) i ad 2) s pravom korištenja po čl. 29., 30. i 31. ZGZ na čest. zemlje 401/10 K. O. M. .M., sve to prema prijavnom listu Uprave za katastar M. a u skladu s nalazom vještaka Rafaneli Ivana, u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnoig postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestepene presude preinače i udovolji tužbenom zahtjevu ili da se obje presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužiteljstvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Prvostepeni sud na početku obrazloženja svoje odluke navodi, da je izmedju stranaka nesporno da su tužitelji u zemljišnim knjigama prvostepenog suda upisani kao korisnici na k. č. zemlje 401/5 u naravi pašnjak površine 1440 m2 za po 1/12 dijela, dok je na čest. zemlje 401/6 upisano pravo vlasništva u cijelosti na V.M. (trećetuženi), te je nadalje nesporno da tužitelji svoje upisano pravo crpe iz presude prvostepenog suda br. P 183/82, kojom je presudom utvrdjeno da su postali suvlasnici po 1/12 dijela ovog zemljišta a što u naravi predstavlja južni dio čest. zemljišta "Do G. ".

Nadalje prvostepeni sud navodi, da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio, da novoformirana gradjevinska parcela za prvotužiteljicu nosi broj 401/11 u površini od 300 m2 i da je formirana od kč. br. 401/5 u površini od 240 m2 bivše vlasništvo prvotužiteljice G.E. i dio kč. br. 401/6 u površini od 60 m2 bivše vlasništvo trećetuženog M.V., te da je za drugo i trećetužitelje novoformirana gradjevinska parcela br. 401/10 u površini od 276 m2 nastala dijelom od kč. br. 401/5 u površini od 240 m2 suvals- ništvu od drugo i trećetužitelja i u površini od 36 m2 suvlasništvo prvo i drugotužene.

Prvostepeni sud imajući u vidu da se u novoformiranim gradjevinskim parcelama nalazi dio zemljišta trećih osoba kao nositelja prava korištenja odbija tužitelje s tužbenim zahtjevom pozivom na odredbu čl. 64. Zakona o prostornom planiranju i uredjenju zemljišta. Naime prvostepeni sud smatra da podnosioci zahtjeva za formiranje gradjevinskih parcela moraju biti nosioci prava korištenja na svim dijelovima tih formiranih gradjevinskih parcela kao i da tužitelji nisu dokazali osnov stjecanja na dijelu parcele koji je pripojen njihovom dijelu parcele radi formiranja gradjevinske parcele.

Drugostepeni sud prihvaća utvrdjenje prvostepenog suda, te navodi da je prvostepeni sud odbio tužitelje s tužbenim zahtjevom budući da tužitelji nisu dokazali da su stekli pravo korištenja na novoformiranim gradjevinskim parcelama i to tužiteljica na k. č. br. 401/11 za 60/300 dijelova a drugo i trećetužitelji na k. č. br. 401/10 za 36/276 dijela.

Drugostepeni sud se pri tom poziva na odredbu čl. 44. st. 1. Zakona o gradjevinskom zemljištu (prečišćeni tekst objavljen u "Narodnin novinama" br. 48/88, izmjene i dopune u br. 16/90 i 53/90) u kojem su navedena ovlaštenja skupštine općine glede formiranja gradjevinske parcele kao i odredbu čl. 41. st. 1. istog zakona, te da skupština općine nije na taj način formirala gradjevinske parcele odnosno donijela rješenje kojim bi se trećetuženom oduzeo dio zemljišta radi formiranja gradjevinske parcele.

S obzirom na nesporno i utvrdjeno činjenično stanje drugostepeni sud prihvaća ocjenu prvostepenog suda, da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tužitelji u reviziji navode, da su nižestepeni sudovi pogrešno interpretirali tužbeni zahtjev, da su tužitelji zajedno sa prvo i drugotuženima bili vlasnici k. č. br. 401/5 i to u naravi svaki posebno odredjenog dijela, dok je trećetuženi bio isključivi vlasnik k. č. br. 401/6, što je nesporno, a nakon toga bili su nosioci prava korištenja. S obzirom da je društveno vlasništvo ukinuto imaju pravnog interesa da se utvrdi stvarni suvlasnički omjer na novoformiranim gradjevinskim parcelama odnosno korisnički odnos stranaka na istim parcelama budući da su tužbeni zahtjev postavili u vrijeme kada je još bilo društveno vlasništvo. S obzirom na izloženo, po ocjeni ovog revizijskog suda za sada se ne može sa sigurnošću zaključiti da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom.

Iz stanja u spisu vidi se, a što tužitelji navode i u reviziji, da su podnijeli tužbeni zahtjev pozivom na odredbe Zakona o gradjevinskom zemljištu kao nosioci prava korištenja na društvenom vlasništvu i da su kao prijašnji vlasnici zainteresirani da se utvrdi stvarni suvlasnički omjer na novoformiranim gradjevinskim parcelama.

Odredbom čl. 4a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradjevinskom zemljištu ("NN" br. 53/90) je propisano "Stupanjem na snagu ovoga zakona prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na gradjevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni a koje je društveno vlasništvo preneseno odlukama skupština općina nakon 22. veljače 1974. pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu ovoga zakona.

U provedbi ove odredbe st. 1. ovoga članka općinski organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove donosi rješenje o utvrdjivanju prava vlasništva fizičkoj ili gradjanskoj pravnoj osobi odnosno o utvrdjivanju prava korištenja društvenoj pravnoj osobi.

Pravomoćno rješenje iz st. 2. ovoga članka dostavlja se zemljišno-knjižnoj službi nadležnog općinskog suda radi provedbe u zemljišnim knjigama."

Bez obzira što se ne može pretpostaviti kakve će pravne posljedice imati navedeni propis u odnosu na spor u ovoj parnici ostaje sporno pitanje, da li je predmet tužbenog zahtjeva u nazočnoj parnici izmjena suvlasničkog omjera u odnosu na pravo korištenja glede provedbe prvostepene presude u spisu prvostepenog suda br. P 183/82 što bi proizlazilo iz navoda samih tužitelja na početku ovog spora prije nego su sporne nekretnine postale društveno vlasništvo, pa bi zbog toga došlo do promjene u suvlasničkom omjeru na nekretnini prije navedene promjene a što bi imalo za posljedicu različit omjer prava korištenja na spornim parcelama i da li to utječe na formiranje gradjevinskih parcela ili pak tužitelji traže promjenu dijela prava korištenja jer su se formirale nove gradjevinske parcele kako bi na njima ostvarili pravo izgradnje. Posebno se ne vidi, da li je u odnosu na gradjevinske parcele donesen parcelacioni elaborat i da li je donesena odluka skupštine općine o provedbi urbanističkog plana, jer sami urbanistički uvjeti još ne mogu zamijeniti provedbeni urbanistički plan (čl. 64., 65. Zakona o prostornom planiranju i uredjenju prostora, objavljen u "NN" br. 54/80 a s tim u vezi i odredbe čl. 43. i 44. Zakona o gradjevinskom zemljištu i čl. 11. i 68. st. 1. Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta, potonji objavljen u "NN" br. 16/74, 10/78, 47 i 51/89). Dakle, samo utvrdjenje nekog pravnog odnosa prije podruštvovljenja moglo bi imati utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva glede utvrdjenja omjera prava korištenja u odnosu na cijelu česticu odnosno novoformiranu gradjevinsku česticu ukoliko je došlo do formiranja takve gradjevinske čestice u skladu sa Zakonom o gradjevinskom zemljištu i Zakonom o prostornom planiranju i uredjenju prostora moglo bi biti osnova za udovoljavanje tužbenom zahtjevu, dok valja odmah reći da sama faktična promjena za vrijeme podruštvovljenja zemljišta ne bi mogla proizvesti takve učinke u kojima bi se mijenjalo pravo korištenja u odnosu na ranije vlasnike a bez da za to organ općine ne donese pravovaljanu odluku.

Slijedom izloženog valjalo je ukinuti nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka prvostepeni će sud raspraviti sporna pitanja sa strankama, napose sa tužiteljima a nakon toga će utvrditi potrebne okolnosti glede donošenja provedbenog urbanističkog plana i stanja u odnosu na zahtjev tužitelja glede promjena u zemljišnim knjigama.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji je primjenom odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 21. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.