I Kž-790/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-790/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća, i tajnika u odjelu višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. P. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi okr. Ž. P. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2000. godine, broj K-192/99 (Kv-598/00), u sjednici održanoj dana 8. prosinca 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okr. Ž.P.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, odbijen je prijedlog branitelja II-okr. Ž.P., S.N. odvjetnika iz Z., da se pravomoćno rješenje o suđenju u odsutnosti II-okr. Ž.P. od 1. veljače 2000. godine broj Kv-63/00 stavi izvan snage, kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio branitelj okrivljenika, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se stavi izvan snage rješenje o suđenju u odsutnosti od 1. veljače 2000. godine broj: Kv-63/00 (K-192/99) te Županijskom sudu naloži da podnese zahtjev za izručenje II-okr. Ž.P., odnosno da se pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je nakon uvida u spis dostavilo prijedlog da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Branitelj okrivljenika S.N., odvjetnik iz Z., u svojoj žalbi navodi da ne postoje zakonski uvjeti za suđenju u odsutnosti II-okr. Ž.P., jer on nije u bijegu nego se trenutno nalazi u zatvoru u Republici Njemačkoj i nije nedostižan državnim tijelima. Kod takvog stanja stvari, navodi dalje žalitelj, trebalo je prethodno zatražiti izručenje okrivljenika i tek tada, ako država na čijem području okrivljenik boravi, uskrati njegovo izručenje, stvorili bi se uvjeti za suđenje u odsutnosti.

Suprotno mišljenju žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno procijenio da postoje uvjeti iz čl. 305. st. 4. ZKP da se II-okr. Ž.P. sudi u odsutnosti.

Naime, treba odmah reći da u ovom kaznenom postupku još uvijek sa sigurnošću nije utvrđeno, gdje se zaista nalazi II-okr. Ž.P. Pri tom posebno treba naglasiti da i sam branitelj u svom pismenom podnesku od 8. listopada 2000. godine (list spisa 1157) paušalno navodi: “došao sam do saznanja, da je protiv okr. Ž.P. zbog istog kaznenog djela podignuta optužnica u Njemačkoj i da se on trenutno nalazi u pritvoru S. u Republici Njemačkoj”, ne nudeći bilo kakve pismene dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi točnost njegovih navoda, a time i mogućnost eventualnog postupka izručenja, koji žalitelj sugerira.

Stoga, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju ispunjene su sve procesne pretpostavke da se dozvoli suđenje u odsutnosti, jer je okrivljenik, kako se to pravilno navodi u obrazloženju rješenja suda prvog stupnja još uvijek nedostižan pravosudnim organima Republike Hrvatske.

Kada se zatim ima u vidu postojanje osobito važnih razloga da se okrivljeniku sudi u odsutnosti, imajući pri tome prije svega u vidu težinu i društvenu opasnost kaznenog djela počinjenog u inozemstvu od strane više osoba, te činjenicu da se druga dvojica okrivljenika već nalazi u pritvoru više od godinu dana, onda je ispunjena i druga zakonska pretpostavka da se okr. Ž.P. sudi u odsutnosti.

Kako se navodima žalbe, dakle osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. prosinca 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.