Rev-500/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 500/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz K., zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tužene 1. C. o. d.d. Z., F. Z., te II. tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Kutini, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 24. svibnja 1995. godine, br. Gž-15/95., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 30. lipnja 1994. godine, br. P-142/94., u sjednici održanoj dana 20. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, te ukida presuda Županijskog suda u Sisku od 24. svibnja 1995. godine, br. Gž-15/95. i presuda Općinskog suda u Kutini od 30. lipnja 1994. godine, br. P-142/94. u dijelu u kome je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u odluci o parničnom trošku i u tom ukidnom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezani su tužena C. o. d.d. Z. i tužena Republika Hrvatska solidarno platiti tužiteljici 82.947,70 kn na ime štete sa zateznim kamatama od 30. lipnja 1994. godine, pa do isplate, kao i na ime izgubljene zarade iznose navedene u izreci prvostupanjske presude, dok je za više traženo u iznosu od 36.270,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu, djelomično uvažio žalbu tužene Republike Hrvatske, te preinačio prvostupanjsku presudu tako da je tužiteljici na ime nadoknade štete protiv tužene Republike Hrvatske dosudio 69.617,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u cijelosti uvažio žalbu tužene C. o. Z., te prvostupanjsku presudu u odnosu na tuženu C. o. odbacio tužbu. Ujedno je odlučeno da je tužiteljica dužna tuženoj C. o. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 900,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena Republika Hrvatska zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, kao i presude suda prvog stupnja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela štetu koju je skrivio hrvatski vojnik upravljajući teretnim vozilom, tako što je presjekao put tužiteljici koja se pravilno kretala na biciklu s pomoćnim motorom svojom desnom stranom. Da je do prometne nezgode došlo 6. prosinca 1991. godine u Kutini.

Također je utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne povrede i da joj je oštećen motor.

Tužiteljici je dosuđena naknada štete u iznosu od 69.617,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama kao i parnični trošak u iznosu od 4.912,40 kn.

Postupak u ovoj pravnoj stvari bio je prekinut temeljem odredbe čl. 184.a) Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 112/99).

Temeljem odredbe čl. 4. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (“Narodne novine”, broj 117/03.) nastavljeni su postupci protiv Republike Hrvatske prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 112/99) stupanjem na snagu tog Zakona, te je prvostupanjski sud donio rješenje o nastavku postupka.

Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (“Narodne novine”, broj 117/03.) pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, s time da oštećenik može dokazivati suprotno.

U konkretnom slučaju s obzirom da je štetu počinio pripadnik hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Domovinskog rata treba ispitati postoji li presumpcija ratne štete o kojoj govori naprijed navedeni članak, jer ukoliko se pretpostavlja ratna šteta tužitelj treba dokazati suprotno.

Kako odlučne činjenice za ocjenu radi li se o ratnoj šteti, odnosno postoje li okolnosti koje ukazuju na presumpciju ratne štete nisu utvrđene, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP koji se primjenjuje temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2004.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v. r.