Revr-490/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 490/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja V. R. iz N. G., zastupanog po punomoćnici S. Đ., odvjetnici u N. G., protiv tužene Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Nova Gradiška, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. studenoga 2004. godine, broj: Gž-740/04, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 25. svibnja 2004. godine, broj: P-1301/03, dana 07. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški od 25. svibnja 2004. godine, broj: P- 1301/03 tužena je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 1.600,00 kn za dar u prigodi Svetog Nikole s pripadajućom kamatom počev od 03. prosinca 2000. godine do isplate, te naknaditi mu parnični trošak od 1.184,89 kn s pripadajućom kamatom počev od 25. svibnja 2004. godine do isplate, dok je rješenjem tog suda pod navedenim brojem utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa s osnova dara u prigodi Svetog Nikole za 2001. godinu.

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. studenoga 2004. godine, broj: Gž-740/04 preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu 1.600,00 kn s pripadajućom kamatom, te ujedno tužitelj obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak od 400,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP).

Tužena nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.600,00 kn na ime dara u prigodi Svetog Nikole za 2000. godinu.

Radi se dakle o novčanom potraživanju tužitelja s osnova njegovog radnog odnosa kod tužene, što dakle ne predstavlja spor u odnosu na koji je revizija uvijek dopuštena temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a (spor koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu).

Ovaj spor, a obzirom na visinu utuženog potraživanja (1.600,00 kn) što ujedno predstavlja njegovu vrijednost predmeta, je spor male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a protiv odluke drugostupanjskog suda u sporu male vrijednosti revizija nije dopuštena, što znači da izjavljena revizija nije dopuštena, te ju je trebalo odbaciti sve temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Neovisno od prethodno navedenih razloga zbog kojih je revizija odbačena u ovom sporu, valja reći da se tužitelj pogrešno u reviziji poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, a iz koje izvodi svoje navodno pravo na izjavljivanje revizije. Naime, prema toj odredbi stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude samo ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena, a što ovdje međutim nije bio slučaj. Takva mogućnost izjavljivanja revizije u smislu st. 3. čl. 382. ZPP-a ne primjenjuje se u onim sporovima za koje je ovim ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena. Pa kako se u ovom slučaju radi o sporu male vrijednosti u odnosu na koje je izrijekom ovaj zakon odredio da revizija nije dopuštena, to sve i da je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da se revizija može izjaviti, ista bi bila nedopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. a u svezi s odredbom čl. 467. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 07. rujna 2005. godine

Sudac:

Katarina Buljan, v.r.