Gž R-157/2011-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 48 Gžr-157/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, Ines Smoljan, kao člana vijeća i Dubravke Burcar, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz Z., …, protiv tuženika C. osiguranje d.d., Z., …, kojeg zastupaju M. R. i N. G., odvjetnici iz O. društva R. i partneri, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2519/08 od 29. rujna 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2012. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2519/08 od 29. rujna 2010. godine.

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu od 8. veljače 2008. godine i odluka tužene kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava od 7. ožujka 2008. godine nisu dopuštene, te da radni odnos tužitelja temeljem ugovora o radu od 10. siječnja 2008. godine nije prestao pa je naloženo tuženoj da vrati tužitelja na posao savjetnika u Službi prodaje osiguranja u Filijali Zagreb ili na drugi odgovarajući posao (stavak I izreke).

Naloženo je tuženiku da tužitelju plati na ime razlike bruto plaće u razdoblju od 1. veljače 2008. godine do 23. svibnja 2008. godine iznos od 51.212,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose pobliže označene izrekom stavka II presude.

Naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. rujna 2010. godine do isplate.

Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku, uključujući trošak žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe i predložio odbiti istu.

Žalba nije osnovana.

Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni povreda toč. 11. čl. 354. st. 2. ZPP-a, jer presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i zaključcima koje tuženik osporava žalbom, pa se presudu može ispitati.

Predmet spora je utvrđenje nezakonitosti Odluke tuženika od 8. veljače 2008. godine o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 10. siječnja 2008. godine (dalje: Odluka o otkazu) i zahtjev za naknadu plaće za razdoblje od otkaza (1. veljače 2008. godine do zaključno svibnja 2008. godine).

Nije sporno da je tužitelj diplomirani pravnik, da su tužitelj i tuženik dana 10. siječnja 2008. godine zaključili ugovor o radu za radno mjesto Savjetnik u službi prodaje osiguranja s plaćom određenom uz koeficijent složenosti 7,0, te da se Odlukom o otkazu nudi tužitelju sklapanje ugovora o radu za radno mjesto "stručnjaka za reosiguranje s koeficijentom složenosti 4,5.

U obrazloženju Odluke o otkazu tužena navodi da je Odlukom o ustroju radnih mjesta od 19. prosinca 2007. godine (dalje: Odluka o ustroju) došlo do reorganizacije u poslovanju, te da su uvedene bitne promjene u organizaciji radnih mjesta čime je došlo do bitne promjene okolnosti u odnosu na stanje u vrijeme zaključenja ugovora o radu od 10. siječnja 2008. godine.

Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da od dana zaključenja ugovora o radu (10. siječnja 2008. godine) do njegovog otkazivanja od strane tužene (8. veljače 2008. godine) nije nastao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu (čl. 106. st. 1. toč. 1. Zakona o radu - "Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 30/04 i 137/04 - dalje: ZR) niti bilo koji drugi razlog predviđen čl. 106. ZR-a, jer u tom razdoblju nije bilo nikakvih promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale otkaz ugovora o radu.

Također tužitelj ističe da je Odluka o otkazu nezakonita, jer se tuženik poslodavac nije na zakonom predviđen način savjetovao sa sindikatom, budući nije dokazao da je u trenutku donošenja odluke o otkazu od 8. veljače 2008. godine zaprimio očitovanje predsjednika Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske, čije se sjedište nalazi u V.. Tuženik se tijekom postupka poziva na čl. 8. Odluke o ustroju radnih mjestu u C. osiguranju d.d. za podružnicu - Filijala Z. od 19. prosinca 2007. godine (dalje: Odluka o ustroju), prema kojoj odredbi je Odluka o ustroju stupila na snagu 19. prosinca 2007. godine, a u primjeni je od 1. veljače 2008. godine, smatrajući da su početkom primjene navedene odluke nastupile organizacione promjene koje opravdavaju poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

Sporno je da li čl. 8. Odluke o ustroju predviđena odgoda primjene Odluke predstavlja promijenjene okolnosti koje bi opravdavale poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, kraj činjenice da ista Odluka o ustroju donijeta prije zaključenja ugovora o radu.

Tužitelj se naime poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-X/80/05 (izviješće), od 1. lipnja 2006. godine kojim se izražava stajalište da Ustav Republike Hrvatske poznaje samo institut stupanja na snagu zakona ali ne i institut odgođene primjene zakona koji je stupio na snagu, te da čl. 124. st. 2. ZR-a predviđa samo institut stupanja na snagu Pravilnika o radu.

Nasuprot tome tuženik u bitnom smatra da je ugovor o radu s tužiteljem sklopljen na temelju tada važeće sistematizacije radnih mjesta koja je predviđala radno mjesto Savjetnika u službi prodaje osiguranja, dok je primjenom nove sistematizacije od 1. veljače 2008. godine to radno mjesto ukinuto, čime da je nastupila promjena koja opravdava otkaz ugovora o radu.

I po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nakon zaključenja tužiteljevog ugovora o radu od 10. siječnja 2008. godine nije došlo do promjene okolnosti koje bi opravdavale poslovno uvjetovani otkaz, jer je već u vrijeme potpisivanja ugovora o radu s tužiteljem bila donijeta Odluka o novom ustroju. Stoga, i po ocjeni ovog suda, neovisno o tome je li odgoda primjene odredaba Odluke o ustroju protuustavna, nije bilo promijenjenih okolnosti koje tužena nije mogla predvidjeti i uzeti u obzir u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, jer se radilo o okolnosti koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora izvjesna, pa kada je tuženik postupio drukčije, postupio je protivno načelu savjesnosti i poštenja, što predmetnu odluku o otkazu čini nezakonitom.

Ugovor o radu je naime u suštini obveznopravni odnos u kojem se sukladno čl. 10. ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom, sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ZR-om ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravom tog ugovora opći propisi obveznog prava, pa tako i odredba čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) koja propisuje obvezu sudionika da se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza pridržavaju načela savjesnosti i poštenja.

Stoga je žalbu tuženika u odnosu na stavak I izreke kojim je utvrđena ništetnost odluke o otkazu, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao, i naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na posao Savjetnika ili na odgovarajući drugi posao, valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Visinu naknade plaće sud prvog stupnja je utvrdio provedenim financijskim vještačenjem, kojem stranke nisu prigovorile, niti tuženik osporava konkretnim navodima žalbe.

Odluka o trošku pravilno je donijeta primjenom čl. 154. ZPP-a.

Slijedom toga valjalo je presudu potvrditi i u stavcima I i III izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 12. lipnja 2012. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.