Rev-2009/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2009/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Branku Medančiću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. h. d.o.o., Podružnica V. i o. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice Đ. N. iz Z., radi ovrhe na motornom vozilu ovršenice radi ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-2415/10-2 od 14. rujna 2010., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrj-1507/10-2 od 14. travnja 2010., 25. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija ovrhovoditelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog ovrhovoditelja podnesen 7. travnja 2010. za određivanje ovrhe na motornom vozilu ovršenice na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika I. L. iz Z., posl. br. … od 22. prosinca 2008.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP-a, a "zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354 st. 2 toč.11“. Predlaže da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Ovršenica je odgovorila na reviziju. Prijedlog ovršenice je da revizijski sud „radi zastare odbaci sve navode ovrhovoditelja“.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ-a), propisano je da je revizija u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo u slučaju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP-a), dakle samo po dopuštenju drugostupanjskog suda kada ocijeni da je to od važnosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovršnog prava i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 84/08 - dalje: ZID ZPP-a iz 2008.) izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a iz novele ZPP- a iz 2003., uvođenjem izvanredne revizije, one koja se može podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Načelno, takva izvanredna revizija dopuštena je dakle i u postupcima kakav je i ovaj - u ovršnom postupku, a sve polazeći od odredbe čl. 52. st. 4. ZID ZPP-a iz 2008., koja izvanrednu reviziju ograničuje samo na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, a sve budući da je podnesena protiv odluke donesene nakon 1. listopada 2008.

Međutim, njezina dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavci iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima je podnositelj izvanredne revizije dužan određeno naznačiti spomenuto materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio - ali i izložiti određene razloge zbog kojih smatra da je upravo to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je u konkretnom slučaju reviziju podnio samo pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a bez naznake nekog pravnog pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a: njegovoj se konstataciji iz revizije "Ovrhovoditelj smatra da je pobijanom odlukom ograničeno njegovo pravo na izbor sredstava i predmeta ovrhe..." ne može u ničemu dati značaj pitanja, uz to i određenog i pravnog - pa i pored toga što tu konstataciju naznačuje i sugerira prihvatiti pitanjem.

Slijedom izloženog, a polazeći od toga:

- da redovna revizija u ovršnom postupku nije dopuštena,

- da u konkretnom slučaju nisu ostvarene navedene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, a sve obzirom da podnesena revizija ne sadrži naznaku određenog pravnog pitanja bitnog (važnog) u smislu navedenih odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a „za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana“ (zbog kojeg bi pitanja upravo revizijski sud trebao ujednačavati sudsku praksu) s izloženim razlozima zbog kojih "se smatra" da bi ono bilo u istaknutome smislu važno, a postojanje kojeg pitanja i kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a,

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana kao niti razloge zbog kojih revident smatra da bi ono što ističe u reviziji imalo biti važno za odluku o predmetu spora, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta,

podnesenu reviziju valjalo je odbaciti - te odlučiti kao u izreci, a sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a.

Zagreb, 25. siječnja 2016.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.