I Kr-58/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 58/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. Z.G., zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 21. veljače 1995. godine br. Ko-134/93 (Kv 136/95), u sjednici održanoj 25. svibnja 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev za os. Z.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 1993. godine br. Ko-134/93 i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. lipnja 1994. godine br. Kž-211/94, Z.G. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 125. st. 1. KZRH, a u izrečenu kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. siječnja do 19. srpnja 1993. godine.

Osuđenik je po branitelju Željku Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. U zahtjevu navodi, između ostaloga, da je sada "u Hrvatskoj vojsci, u službi svoje domovine Hrvatske", da "nije on profesionalni provalnik, te je vjerojatno da ga je preko šest mjeseci istražnog zatvora više nego opametilo", sada se namjerava oženiti, a sudovi nisu znali stupanj njegove alkoholizranosti u vrijeme izvršenja djela, niti "za duševne bolesti od kojih osuđenik pati". Zahtjevu je priložio potvrdu Ministarstva obrane Glavnog stožera Zbornog područja Zagreb od 1. prosinca 1994. godine i liječničku svjedodžbu od 22. studenog 1994.godine Bolnice za osobe lišene slobode (bez pečata).

Općinski sud u Zagrebu, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a negativno je i mišljenje državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Točno je to da osuđenik, prema gore navedenoj potvrdi, "obnaša vojnu obvezu u vremenu od 01. 05. 1994. do daljnjega", ali je to i njegova dužnost kao državljanina Republike Hrvatske, tj. njegova zakonska obveza.

Iz priložene liječničke svjedodžbe proizlaze za osuđenika dijagnoze: Reactio poenalis, Reactio neurotica depressiva, Sociopathia, Poremećaj osobnosti, Narcofilia - tabletomanija, što najbolje govori o kakvim se to "duševnim bolestima" radi.

Takvo psihičko zdravstveno stanje osuđenika i da je postojalo i da je sudovima bilo poznato u vrijeme donošenja pravomoćne presude očito ne bi dovelo do blaže osude, kao što to ne bi ni obnašanje vojne obveze. Ovo posebno kada se ima u vidu da je osuđenik višekratno osuđivan i to upravo zbog krađa.

Nisu, dakle, ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne osuđeniku iz čl. 399. ZKP.

Stoga je zahtjev trebalo odbiti na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 25. svibnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.