Rev-257/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 257/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. poduzeće za proizvodnju i preradu mesa i mesnih prerađevina, zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B. protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, zastupanog po ODO u Požegi, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 28. listopada 2005. godine broj Gž-1130/05 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 15. srpnja 2005. godine broj P-779/97, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 20,864.347,00 kn sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu parničnog troška, te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1,050.000,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine kao i prvostupanjska presuda te da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Kako je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon što je dana 1.

12. 2003. godine stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave pri donošenju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja 1993. i 1994. godine o naplati poreza na promet, koja rješenja su poništena kao nezakonita presudom Upravnog suda Republike Hrvatske 1999. godine, pa su tijela tuženika donijela nova rješenja kojima je smanjen iznos poreza na promet. Tužitelj u postupku navodi da je zbog tih rješenja bio blokiran njegov žiro račun i da je zbog toga bio u nemogućnosti obavljanja svoje djelatnosti zbog čega je pretrpio utuženu štetu.

Sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev jer su utvrdili da država u konkretnom slučaju nije odgovorna za eventualno nastalu štetu, jer nema nezakonitog rada državnog tijela, a ne postoji ni uzročno-posljedična veza između blokade žiro računa i nemogućnosti poslovanja tužitelja.

U razlozima revizije tužitelj navodi da je pogrešno primijenjena odredba čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93 – dalje: ZSDU) kad je odbijen tužbeni zahtjev, budući je u presudi Upravnog suda decidirano navedeno kako je rješenjima tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Odredba čl. 13. ZSDU glasi: "Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska."

Činjenica što je tužitelj uspio u upravnom sporu i što je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje samo po sebi ne znači da postoji odgovornost države za naknadu štete. Odgovornosti države nema ako je do pogrešne primjene materijalnog prava došlo zbog drugačijeg – pogrešnog pravnog shvaćanja određenog propisa. Smisao odredbe čl. 13. ZSDU je ta, da država odgovara za štetu u slučaju kad bi bila riječ o svjesnom postupanju suprotno zakonu s voljom da se nekome nanese šteta.

Međutim u dokaznom postupku je utvrđeno, da takovog nezakonitog rada tijela državne uprave u konkretnom slučaju nije bilo, pa nema ni odgovornosti za štetu ukoliko je ista tužitelju nastala.

Financijskim vještačenjem niži sudovi su utvrdili, da je žiro račun tužitelja u sporno vrijeme bio blokiran i po drugim osnovama, a ne samo na temelju rješenja o naplati poreza na promet, te da je tužitelj kroz to vrijeme poslovao i obavljao djelatnost svojim osnovnim sredstvima preko drugog žiroračuna – M. d.o.o., kao i preko novoregistrirane tvrtke M. d.o.o., pa blokada žiroračuna s osnova koje tužitelj traži naknadu štete nije utjecala na obavljanje njegove djelatnosti.

Prema tome utvrđeno je, da blokada tužiteljevog žiro računa zbog prisilne naplate poreza na promet proizvoda i usluga nije u uzročnoj vezi s nemogućnošću njegova poslovanja, pa nema osnove za naknadu štete, a niti se može govoriti o povredi nekog drugog prava, pa su niži sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev.

Kako presude nižih sudova nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu se tužitelj poziva u reviziji.

Zbog toga što nisu ostvareni razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. svibnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.