Rev-640/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 640/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja 1. Lj. M., 2. J. H. i 3. K. B., svih iz O., …, svi zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika O.-K. d.d. društvo za graditeljstvo, proizvodnju i trgovinu, O., …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K. i B. R. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž–3632/08 od 5. ožujka 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2442/07 od 30. rujna 2008., 4. studenoga 2009.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljima 242.248,73 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate te da im naknadi troškove parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužiteljima tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 24.400,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijeli tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu te prihvati tužbeni zahtjev.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 84/08), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

U ovom predmetu tužitelji zahtijevaju da im tuženik naknadi materijalnu štetu u iznosu od 242.248,73 kn.

Dakle, riječ je o djeljivoj obvezi. Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05), kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika potraživanje se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno. U tužbi i tužbenom zahtjevu nije navedeno koji dio tražbine pripada kojem tužitelju pa se ta tražbina dijeli na tri jednaka dijela.

Vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

U ovom slučaju riječ je o zahtjevu tri tužitelja za ispunjenje novčane djeljive obveze pa se vrijednost predmeta spora radi ocjene dopuštenosti revizije utvrđuje prema vrijednosti zahtjeva svakog od tužitelja. Već je rečeno da u tužbi nije navedeno koji dio tražbine pripada svakom od tužitelja pa se ukupna tražbina među njima dijeli na jednake dijelove, dakle na pojedinačni zahtjev svakog od tužitelja za isplatu 80.749,57.

Kako u ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tužitelja posebno ne prelazi 100.000,00 kn, to nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Međutim, iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelji istu ne podnose na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP

Prema tome, kako u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kn, a ne radi se o izvanrednoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revizija tužitelja nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja valjalo je odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. studenoga 2009.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.