IV Kž-28/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 28/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnj. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 15. ožujka 2010. broj Kio-112/09-11 (Kv-71/10), u sjednici održanoj 18. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je u povodu neslaganja istražnog suca sa istražnim zahtjevom općinskog državnog odvjetnika za provođenje istrage od 26. studenoga 2009. broj K-DO- 597/09, pobijanim rješenjem na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), odbio taj zahtjev državnog odvjetnika da se provede istraga protiv osumnj. I. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi čl. 292. st. 1. al. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u svojoj žalbi tvrdi da je pogrešan i preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovanost sumnje da je osumnjičenik počinio kazneno djelo na način opisan u istražnom zahtjevu. Protivno tome, smatra da iz Zapisnika o unavanja prijavljivanja i plaćanja poreza na dohodak obavljenom inspekcijskom nadzoru obrač

kod poreznog obveznika Srednje škole … iz B., …, za period od 01. siječnja 2002. do 31.

IV Kž 28/10-4

prosinca 2004., poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne Uprave, Područnog ureda Pazin od 15. prosinca 2005, broj UP-/I-471-02/05-01/305 i drugostupanjskog poreznog rješenja Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak od 23. rujna 2008 broj UP/II-471-02/06-01/176, te prikupljenih obavijesti od građana proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je osumnjičenik svojim nezakonitim poslovanjem kao ravnatelj navedene škole ostvario obilježja kaznenog djela.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pregledom svih dokumenata i njihovih sadržaja u predmetu ocjenjuje da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da iz tih podataka ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi osumnj. I. Š. postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu počinio kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u vezi čl. 291. st. 1. al. 2. i 4. KZ-a.

Istražnim zahtjevom se tereti osumnjičenika da kao ravnatelj srednje škole u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 26. studenoga 2004. s ciljem pribavljanja imovinske koristi za navedenu školu nije u poslovnim knjigama prikazao dio prihoda ostvarenih prodajom hrane i pića u školskom buffetu, na koji prihod, protivno čl. 33. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak te čl. 18. Pravilnika o porezu na dohodak nije obračunat i plaćen porez i prirez na dohotke, ostali doprinosi „iz“ i „na“ plaću. Dalje ga tereti da je na opisani način škola ostvarila protupravnu imovinsku korist od ukupno 157.363,63 kune, a za taj isti iznos ujedno je oštećen Državni proračun Republike Hrvatske. Stoga smatra državni odvjetnik da je osumnjičenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu sastavljao isprave neistinitog sadržaja, lažnim bilancama i drugim lažnim prikazivanjem činjenica neistinito prikazao stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja a pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju.

Razmatrajući poslovnu dokumentaciju spisa, račune i otpremnice za robu za inkriminirano razdoblje, podatke porezne uprave (zapisnike o inspekcijskom nadzoru i porezna rješenja, kao nesporno proizlazi da je osumnjičenik u inkriminiranom razdoblju obnašao dužnost ravnatelja škole te u tom svojstvu bio odgovorna osoba navedene ustanove. Srednja škola je ustanova sa registriranom djelatnošću općeg obrazovanja na drugoj razini, a s obzirom na tu okolnost financira se iz državnog proračuna za plaće zaposlenika, iz Županijskog proračuna za materijalne troškove, ali i iz vlastitih prihoda i donacija. Inspekcijskim nadzorom Porezne uprave je utvrđeno da je škola značajnije vlastite prihode ostvarivala radom u školskom buffetu te da su tom djelatnošću ostvareni prihodi, koji su evidentirani u poslovnoj dokumentaciji i polagani na žiro račun škole. Pri tome iz obrane osumnjičenika ispitanog kod istražnog suca ali i prikupljenih obavijesti od građana te iskaza presumptivnih svjedoka proizlazi da su sredstva ostvarena radom buffeta utrošena za potrebe škole i to za osiguravanje prehrane učenicima pri odlasku na natjecanja, za darivanje uposlenika i suradnika škole za vrijeme blagdana, za osiguranje domjenka pri završetku škole te za održavanje škole, lakiranje parketa, ličenje stolarije i zidova i druge radove u vezi s tekućim održavanjem.

Dakle, s jedne strane nesporno je da je škola kao ustanova vlastitim prihodima osiguravala novčane iznose koji su dalje uloženi u poboljšanje uvjeta rada učenika i zaposlenika škole. Budući da je ostvareni prihod bio i potrošen za potrebe škole, ne može se smatrati dohotkom u smislu odredbi Zakona o porezu na dohodak pa u konkretnoj situaciji

IV Kž 28/10-4

osumnjičenik niti ne može biti obvezan na plaćanje tog poreza samo zbog činjenice da su inspekcijskim nadzorom utvrđene nepravilnosti kod vođenja evidencija o rashodima tih sredstava. Osim toga, u samom činjeničnom opisu istražnog zahtjeva nije niti navedeno da bi prihod školskog buffeta bio prihod odgovorne osobe pa bi eventualno tada nastala i obveza odgovorne osobe plaćanja doprinosa koji se obračunava „na“ i „iz“ plaće.

Sve navedene činjenice u svojoj ukupnosti ukazuju da u konkretnoj situaciji nema elemenata koji bi upućivali na relevantan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičenik počinio kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. al. 2. i 4. i st. 2. Kaznenog zakona kako je to ispravno zaključio i argumentirao obrazložio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom svega izloženog, budući da ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz čl. 187. st. 1. ZKP zbog kaznenog djela za koje državni odvjetnik tereti osumnjičenika u istražnom zahtjevu, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ana Garačić, v.r.