Legislator Case Law & Legislation
I Kž-728/2001-3 AI generated

I Kž-728/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-728/2001-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića, Katice Jelić, Vesne Vrbetić i Damira Kosa kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 2. srpnja 2001. godine, broj: K-3/01, u sjednici održanoj 28. svibnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-728/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP predmet je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-728/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića, Katice Jelić, Vesne Vrbetić i Damira Kosa kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 2. srpnja 2001. godine, broj: K-3/01, u sjednici održanoj 28. svibnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Z.P., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Z.P. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, a na štetu oštećenika N.A., pa je za to kazneno djelo, po istom zakonskom propisu, a uz primjenu odredbi iz čl. 57. st. 1. i 2. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. rujna do 3. studenog 2000. godine. Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.800,00 kn, te paušala u iznosu od 1.000,00 kn. Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem zajedničkog odvjetničkog ureda D.Š. i F.N., iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači «u skladu sa žalbenim navodima» ili pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP predmet je dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te uslijed toga, i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, te zbog odluke o kazni.

Prema žalitelju sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio činjenično stanje, jer iz iskaza svjedoka, posebno svjedoka Z.P. i B.S., pogrešno je zaključio da je optuženik bio napadač na oštećenika N.A., iako je bilo obrnuto: oštećenik je skinuo majicu, istu prebacio na optuženika, te uz riječi «sada ćeš vidjeti», 3-4 puta šakom udario optuženika u predjelu glave.

Dodatno, žalitelj ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. M.M.-L., proizlazi da su se optuženik i oštećenik u trenutku zadobivanja povreda nalazili okrenuti jedan prema drugome, a što, prema žalitelju, ukazuje da je kritične zgode optuženik bio napadnut od strane oštećenika.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj Vrhovni sud prihvaća ocjenu izvedenih dokaza od strane suda prvog stupnja, prema kojoj ocjeni iz iskaza svjedoka M.G., J.G., R.G. i iskaza svjedoka B.S. datog u istražnom postupku, a prije svega, iskaza oštećenika N.A., sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je optuženik taj koji je fizički nasrnuo na oštećenika i mesarskim nožem nanio mu ozljede opisane u izreci pobijane presude. Iz iskaza tih svjedoka po ničemu se ne može zaključiti da bi oštećenik bio napadač na optuženika, a takvo utvrđenje ne dovodi u pitanje niti mišljenje vještaka sudske medicine kada iskazuje o položaju optuženika i oštećenika u trenutku nanašanja povreda oštećeniku. Isto tako, promjena iskaza svjedoka B.S. nije, sama po sebi, presudna za zaključak suda prvog stupnja kada se ta promjena dovede u odnos prema iskazima drugih navedenih svjedoka.

Zbog iznijetog, tvrdnja žalitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično č ispred Vatrogasnog doma DVD u V.J., nisu stanje u pogledu okolnosti tko je bio napada

prihvatljivi za ovaj Vrhovni sud, pa zbog toga i činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, kako to ističe žalitelj u žalbi. Isto tako, sud prvog stupnja nije povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika time što nije prihvatio tvrdnju žalitelja da je optuženik postupao u nužnoj obrani (čl. 29. st. 1. KZ), ili barem u prekoračenju nužne obrane (čl. 29. st. 3. KZ), jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da kritične zgode optuženik uopće nije od sebe odbijao istodobni ili predstojeći protupravni napad od strane oštećenika, a bez napada nema nužne obrane.

Osim toga, iz iskaza oštećenika N.A. proizlazi da je optuženik pozivao oštećenika na polje «da ga isproba» - što praktički znači da ga je pozivao na obračun, a onaj tko poziva na obračun ima jasno izraženu namjeru za tučnjavom, te nema pravo na nužnu obranu, jer on taj sukob želi, on ga provocira, te pristaje na moguće posljedice.

Iz tih razloga, ovaj Vrhovni sud, kao i sud prvog stupnja, nije mogao ocijeniti postupanje optuženika kao postupanje u stanju nužne obrane, pa niti njenom prekoračenju. U pogledu kazne sud prvog stupnja cijenio je sve okolnosti (pa i one koje navodi žalitelj u žalbi), tako da će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od dvije godine ostvariti sve svrhe kaznenih sankcija iz čl. 50. KZ, jer kazna nije prestroga, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Slijedom svega izloženog, kako razlozi žalbe optuženika nisu osnovani, i kako nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Ante Potrebica, v. r.