II Kž-351/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 351/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika H. Ć. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika H. Ć., B. I. i B. S. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. svibnja 2009. broj Kv-Us-61/09 (K-Us-31/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe opt. H. Ć., opt. B. I. i opt. B. S. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika H. Ć., B. I., B. S. i T. R. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 – u nastavku: KZ) te protiv optuženika T. R. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ produljen je pritvor protiv optuženika H. Ć., B. I., B. S. i T. R. iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) a protiv optuženika H. Ć. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik H. Ć. putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pritvor ukine i optuženika pusti da se brani sa slobode, žalbu je podnio i optuženi B. I. putem branitelja E. T., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se ukine rješenje o produljenju pritvora i optuženika pusti na slobodu odnosno da mu se naloži đenje jedne od mjera opreza iz čl. 90. ZKP. S istim prijedlogom podnio je žalbu i provo

optuženik B. S. putem branitelja B. M., odvjetnika iz S..

Žalbe nisu osnovane.

II Kž 351/09-3

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika H. Ć., B. I. i B. S. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP a protiv optuženika H. Ć. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Navedenim se optuženicima pod toč. I. pravomoćne optužnice stavlja na teret da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su počinitelji djela koje im se stavljaju na teret čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženih H. Ć., B. I. i B. S. i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja proizlaze iz činjenice da im je predmetnom optužnicom pod toč. I. stavljeno na teret da su se udružili s ciljem prodavanja, nuđenja na prodaju, kupovanja radi prodaje, posjedovanja i prenošenja velikih količina opojne droge heroin koju su nabavljali u B. i H., opt. H. Ć. se tereti da je nabavljao opojnu drogu iz B. i H., zatim da je zajedno sa B. I. u dva navrata prikrivenim istražiteljima prodao veće količine heroina (250g i 530g) te zajedno sa istim optuženikom dogovorio s prikrivenim istražiteljima otkup 500g heroina, dok je u osobnom vozilu kojim se koristi pronađeno 644,6g heroina. Optuženi B. I. se, osim za opisane radnje s optuženim H. Ć., tereti i da je zajedno sa optuženikom B. S. ponudio prikrivenim istražiteljima na prodaju 500g heroina te također zajedno sa ovim optuženikom ponudio prikrivenim istražiteljima da s optuženim B. S. ode u B. i H. preuzeti heroin, a optuženi B. S. se, osim za upravo spomenute radnje, tereti i da je prikrivenim istražiteljima ponudio da im može nabaviti drogu kokain koju im je i nabavio u količini od 7,43g.

Udruživanje za bavljenje ovakvom kriminalnom djelatnošću, uz opisanu kriminalnu aktivnost navedenih optuženika, te kontinuitet u kriminalnom djelovanju ukazuje na njihovu upornost u kriminalnom ponašanju te visok stupanj kriminalne volje što, uz odsutnost redovnih prihoda u odnosu na optuženike H. Ć. i B. I. i po ocjeni Vrhovnog suda R. H. kao suda drugog stupnja predstavlja upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi ovi optuženici unatoč njihovoj dosadašnjoj neosuđivanosti boravkom na slobodi nastavili sa činjenjem novih istovrsnih ili sličnih kaznenih djela zbog čega je osnovano protiv njih produljen pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Neosnovani su žalbeni navodi optuženika B. I. i B. S. kojima se za ove optuženike traži primjena mjera opreza iz čl. 90. ZKP kao zamjena za pritvorsku mjeru jer se ovaj prijedlog zasad ukazuje neprihvatljivim budući da se s obzirom na konkretne okolnosti za svakog optuženika i neposrednu opasnost od ponavljanja djela, iste svrhe koja se ostvaruje mjerom pritvora primjenom mjera opreza ne bi mogla ostvariti, pa se mjera pritvora ukazuje kao neophodna.

Pravilno je i zakonito produljen pritvor protiv navedenih optuženika i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP imajući na umu da je prema činjeničnom opisu djela predmet inkriminacije velika količina opojne droge heroin od koje se može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje većeg broja ljudi što uz međunarodni karakter djela, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se inače čine ovakova

II Kž 351/09-3

kaznena djela. Stoga je osnovano sud prvog stupnja zaključio da su ostvarene posebno teške okolnosti djela iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi H. Ć. pušten na slobodu mogao pobjeći i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik strani državljanin (B. i H.) bez stalnog zaposlenja, imovine, prijavljenog prebivališta odnosno boravišta na području R. H. s kojim teritorijem nije ni na koji način bilo poslovno bilo obiteljski vezan. Uz ove okolnosti, zajedno s činjenicom da je protiv njega u tijeku predmetni kazneni postupak zbog teškog kaznenog djela s visoko zapriječenom kaznom zatvora što svakako predstavlja dodatnu motivaciju za bijeg, ocjena je ovog suda drugog stupnja da sve spomenute okolnosti upućuju na opasnost od bijega optuženika H. Ć. zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP i nadalje nužna.

Nije osnovan žalbeni navod optuženika B. I. kojim se poziva na povredu načela razmjernosti (čl. 101. st. 3. ZKP) jer njegovim dosadašnjim boravkom u pritvoru (12 mjeseci) to načelo nije ugroženo ako se uzme u obzir težina inkriminiranog kaznenog djela i kazna koja se prema podacima u spisu kojima raspolaže sud može očekivati kao i potreba trajanja pritvora.

S obzirom na žalbene navode optuženika B. S. o paušalno obrazloženim pritvorskim osnovama te o njihovoj zakonskoj neutemeljenosti Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje s osnova žalbenih navoda, ali i po službenoj dužnosti u granicama kako to propisuje čl. 398. st. 4. ZKP kojom prilikom je utvrđeno da je pobijano rješenje donio stvarno nadležni sud u propisno sastavljenom vijeću te da na štetu niti jednog optuženika pa tako niti optuženika B. S. nije povrijeđen kazneni zakon, a niti postoji povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na koju se poziva žalba s obzirom da je po ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud dostatno i ispravno obrazložio osnovanost daljnje primjene mjere pritvora protiv svih optuženika iz svih osnova po kojima se svaki od njih nalazi u pritvoru.

Slijedom navedenog a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. svibnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ranko Marijan, v.r.