I Kž-165/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 165/10-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, dr. sc. Zdenka Konjića, Zlate Lipnjak-Bosanac i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća te više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. Č., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog V. Č. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 28. rujna 2009. broj K-28/08, u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika N. K., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba optuženog V. Č., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Koprivnici, proglašen je krivim optuženi V. Č. da je počinio dva produljena kaznena djela i to: kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07., dalje u tekstu: KZ/97) i kazneno djelo iz članka 173. stavak 5. KZ/97 te mu je za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97, na temelju iste odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine, a za kazneno djelo iz članka 173. stavak 5. KZ/97, na temelju iste odredbe, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedna godina, pa mu je, primjenom članka 60. stavak 1. KZ/97, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci.

Na temelju članka 80. KZ/97 od optuženika je oduzet papirnati paketić s tragovima bijelog praha, PVC paketić sa zelenom biljnom materijom nalik na opojnu drogu marihuanu, pločica smeđe boje dimenzije 2x1x0,8 cm nalik na opojnu drogu hašiš i dva opuška jointa.

Na temelju članka 82. stavak 3. KZ/97 od optuženika je oduzeta protupravno stečena korist u iznosu 1.600,00 kuna.

I Kž 165/10-6

Na temelju članka 119. stavak 2. u vezi sa člankom 122. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 115/06. i 152/08., dalje u tekstu: ZKP/97) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 1.078,00 kuna i paušalne troškove u iznosu 500,00 kuna.

Protiv navedene presude žalbe je podnio optuženi V. Č., kojeg zastupaju odvjetnik Lj. P. V. i odvjetnik N. K.. Odvjetnik Lj. P. V. žalbu je podnio zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (članak 367. stavak 1. točka 11. i članak 367. stavak 2. ZKP/97) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Odvjetnik N. K. žalbu je podnio zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (članak 367. stavak 1. točka 7., točka 9. i točka 11. ZKP/97), povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu prvostupanjsku presudu u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da istu djelomično preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe za kazneno djelo i to u dijelu koji se odnosi na I. R., N. T. i M. S.". S obzirom na podudarnost žalbenih navoda, sa žalbama je postupljeno kao s jednom žalbom.

U skladu s člankom 373. stavak 1. ZKP/97, spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se očitovalo na način da je predložilo da žalba optuženika bude odbijena kao neosnovana.

Sjednici nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 374. stavak 4. ZKP/97). Sjednici su pristupili optuženi V. Č. i njegov branitelj, odvjetnik N. K..

Žalba optuženog V. Č. je osnovana.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, zbog koje je pobijanu presudu potrebno ukinuti. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno sastavio presudu (bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97) pa je prvostupanjsku presudu bilo potrebno ukinuti i po službenoj dužnosti. Također je u pravu žalitelj s tvrdnjom da je pobijanom presudom prvostupanjski sud prekoračio optužbu te ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 9. ZKP/97 koja u konkretnoj situaciji, a imajući na umu da je pobijana presuda ukinuta, nije mogla biti sanirana preinačenjem pobijane presude u smislu članka 390. stavak 1. ZKP/97. Uz to, ovaj sud uočio je nepravilna postupanja koja bi predstavljala relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 3. ZKP/97. Te povrede žalitelj ne navodi u žalbi, ali je na njih, u situaciji kada je prvostupanjska presuda ukinuta zbog povreda na koje žalitelj ukazuje a i po službenoj dužnosti, potrebno ukazati radi pravilnog postupanja u ponovljenom postupku.

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio i povredu iz članka 367. stavak 2. ZKP/97 koja postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu pa je najprije potrebno odgovoriti na te žalbene navode. Tu povredu žalitelj nalazi jer je "predočavanje…transkripata [zvučnih zapisa telefonskih razgovora] optuženiku nezakonit dokaz i na njima se ne može temeljiti sudska odluka". Iz zapisnika s glavne rasprave od 28. rujna 2009. (list 95 i dalje)

I Kž 165/10-6

doista proizlazi da su optuženiku predočavani prijepisi zvučnih zapisa telefonskih razgovora bez da su na glavnoj raspravi ti razgovori preslušani. Prijepis zvučnog zapisa telefonskog razgovora nije dokaz već pomoćno sredstvo koje smije biti korišteno na glavnoj raspravi samo kao pomoćno sredstvo i to ako je prethodno izveden dokaz saslušanjem zvučnog zapisa tog telefonskog razgovora. Drugim riječima; zvučni zapis telefonskog razgovora pravilno se kao dokaz izvodi tako da se "tehničke snimke koje služe za utvrđivanje činjenice" slušaju na glavnoj raspravi; a ne da se čitaju pa i predočavaju prijepisi tehničkih snimaka; odnosno zvučnih zapisa (članak 330. stavak 1. ZKP/97). Stoga je dokaz zvučna snimka, a ne njen tekstualni prijepis. Predočavanjem prijepisa zvučne snimke kao pomoćnog sredstva, bez prethodno izvođenja dokaza slušanjem zvučnih zapisa telefonskih razgovora, prvostupanjski sud je povrijedio članak 330. stavak 1. ZKP/97 i na to opravdano ukazuje žalitelj, ali time prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz članka 367. stavak 2. ZKP/97 na koju neosnovano ukazuje žalitelj. Naime, ta povreda postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a prvostupanjski sud presudu uopće ne temelji na prijepisima zvučnih zapisa telefonskih razgovora jer ih u presudi niti ne spominje, čak niti u dijelu obrazloženja u kojem nabraja provedene radnje na glavnoj raspravi. Naravno, time je prvostupanjski sud u tijeku glavne rasprave, kako je navedeno, nepravilno primijenio članak 330. stavak 1. ZKP/97, ali ta nepravilna primjena nije utjecala ili mogla utjecati na presudu pa se ne radi o bitnoj povredi iz članka 367. stavak 3. ZKP/97, a niti o povredi iz članka 367. stavak 2. ZKP/97.

Optuženik nadalje tvrdi da je zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 3. rujna 2008. nezakonit dokaz na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku jer je upozorenje na branitelja djevojci optuženika dano prema odredbama Zakona o prekršaju, a ne prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, a takvo upozorenje nije bilo upućeno optuženiku već njegovoj djevojci. No, prvostupanjski sud je pravilno u pobijanoj presudi ocijenio i dao razlog zbog kojih je obavljena pretraga bila zakonita i na te se razloge upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja (stranica 5 pobijane presude). Ipak, treba navesti da je nalog istražnog suca za pretragu stana i drugih prostorija koje koristi optuženik predan "osobi kod koje će se pretrage obaviti" (članak 213. stavak 2. ZKP/97) jer optuženik, koji također koristi stan nije bio dostupan. Stoga takvo postupanje policije pri predaji naloga istražnog suca nije bilo protuzakonito.

U odnosu na upozorenja na branitelja koji može biti izvješten i prisutan pretrazi, neodlučno je po odredbama kojeg zakona je to upozorenje dano. Važan je sadržaj upozorenja, a on je u bitnome jednak bez obzira radi li se o Zakonu o prekršajima ili Zakonu o kaznenom postupku. Dakako, odlučno je i da se osoba kod koje će se pretraga obaviti odrekla tog prava, ali to ovdje nije niti sporno.

Žalitelj dalje tvrdi da je zapisnik o pretrazi stana nezakonit dokaz jer pretrazi "nisu bili istovremeno prisutni svjedoci i to dvije punoljetne osobe čitavo vrijeme". No, u predmetnom zapisniku je navedeno da su dvoje svjedoka bili prisutni pretrazi i nije bilo primjedbi na rad policijskih službenika. Optuženik u svom iskazu ne tvrdi da pretrazi nisu istovremeno bili prisutni svjedoci pretrage. Stoga dokazima i drugim okolnostima nepotkrijepljena tvrdnja branitelja nikako ne ukazuje da se radi o nezakonitom dokazu pa je taj žalbeni razlog neosnovan.

Doduše, žalitelj pravilno ukazuje na pogrešno postupanje prvostupanjskog suda u odnosu na prijedlog za izdavanje nezakonitih dokaza koji je nakon podizanja optužnice bio

I Kž 165/10-6

stavljen tri puta, a prvostupanjski o tom prijedlogu nije donio posebno rješenje već je u presudi dao razloge zašto smatra da su zakoniti dokazi čije je izdavanje obrana predložila. (Ne)izdvajanje dokaza je najčešće važno pitanje o kojem može ovisiti i vrsta odluke. Zato je postupanje o takvim prijedlozima ZKP/97 i propisano u članku 331. stavak 2. Dosljednom primjenom te odredbe, o prijedlogu za izdvajanje prvostupanjski sud treba donijeti posebno rješenje te istovremeno odlučiti hoće li odmah nastaviti s glavnom raspravom ili će dopustiti posebnu žalbu protiv tog rješenja. Prvostupanjski sud je to propustio napraviti pa je povrijedio smisao odredbe članka 331. stavak 2. ZKP/97, ali time nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 3. ZKP/97 jer ta povreda nije utjecala ili mogla utjecati na presudu. Naime, u presudi je prvostupanjski sud dao razloge zašto smatra da su zakoniti dokazi čije je izdvajanje predloženo.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud "nije u cijelosti odlučio o podignutoj optužnici" jer je "iz izreke pobijane osuđujuće presude vidljivo" da je iz činjeničnog opisa produljenog kaznenog djela optuženja, prvostupanjski sud u činjeničnom opisu presude ispustio dvije (od četiri ukupno) sastavnice produljenog kaznenog djela i to one koje se odnose posredovanje opojne droge za I. R. i N. T.. Ako pri donošenju presude sud smatra da nije dokazano pojedino ponašanje koje predstavlja sastavnicu produljenog kaznenog djela, onda se pri presuđenju te sastavnice ne izdvajaju u novi činjenični opis za koji se donosi oslobađajuća presuda već se samo ispuštaju iz činjeničnog opisa osuđujuće presude. Ako bi se sastavio novi činjenični opisa za te nedokazane sastavnice produljenog djela za koje bi se donijela oslobađajuća presuda, a istovremeno bi se za preostale sastavnice produljenog djela donijela osuđujuća presuda, onda bi sud donio odluku o dva kaznena djela iako je bilo optuženo samo jedno, produljeno kazneno djelo. Upravo tada bi se radilo o prekoračenju optužbe jer bi se presuda odnosila na dva kaznena djela, a predmet optužbe je bilo jedno kazneno djelo.

Za ispuštene dijelove produljenog kaznenog djela prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dužan navesti razloge ispuštanja, odnosno zašto smatra da ti ispušteni dijelovi nisu dokazani. Prvostupanjski sud to nije učinio pa je u pravu žalitelj kada ukazuje na takvo pogrešno postupanje, ali time nije ostvarena bitna povreda iz članka 367. stavak 1. točka 7. ZKP/97. No, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97 utvrđena po službenoj dužnosti jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a sastavnice produljenog kaznenog djela su odlučne činjenice. O njima, naime, ovisi primjena prava jer tvore produljeno kazneno djelo, a uz to o njihovoj količini može ovisiti i vrsta i mjera kaznenopravne sankcije.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je u konkretnoj situaciji prekoračena optužba. Naime, optuženiku je stavljeno na teret jedno produljeno kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97 i to posredovanjem u nabavljanju opojne droge u odnosu na četiri osobe. Pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim za dva kaznena djela i to: jedno produljeno kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97 ostvareno posredovanjem u nabavljanju droge za jednu osobu i jedno produljeno kazneno djelo iz članka 173. stavak 5. KZ/97 ostvareno davanjem opojne droge na korištenje drugoj osobi. Iako prvostupanjski sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela (članak 350. stavak 2. ZKP/97), ovdje je optuženik proglašen krivim za značajnije veću kriminalnu količinu od one koja mu je stavljena na teret jer je prvostupanjski sud iz jednog produljenog kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret proglasio krivim optuženika za dva produljena kaznena djela. U tom smislu je osuđujuća

I Kž 165/10-6

presuda "teža" za optuženika nego što je to bila optužba, a takvo postupanje nije prihvatljivo. Usput, ono je i izričito zabranjeno prema članku 449. stavak 2. novog Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12.) koji se, doduše, ne primjenjuje u ovom kaznenom predmetu, ali to ne može biti sasvim zanemareno. Bez obzira na to, konkretnim postupanjem prvostupanjskog suda ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 9. ZKP/97 na koju osnovano ukazuje žalitelj pa je i zbog tog razloga prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, a i razlozima presude. Naime, u uvodnom dijelu činjeničnog opisa izreke presude navodi se da je optuženik "stupao u kontakt sa F. Z. i V. K. od kojih je nabavljao drogu" a odmah potom da je F. Z. nabavio 20g amfetamina za iznos od 1.200,00 kn". Proturječje je očito jer se najprije tvrdi da je optuženik drogu nabavljao od Z. F., a potom se navodi da je optuženik drogu nabavljao Z. F.. Nejasno je kako i zašto se tu radi o posredovanju za koje je optuženik proglašen krivim. Uz to, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da prihvaća obranu optuženika iz istrage pa utvrđuje da je optuženik 20 grama amfetamina kupio od K. V., ali to nije opisano u činjeničnom opisu pa se radi o proturječnostima koje su dovele do nerazumljivosti presude.

Nadalje, u činjeničnom opisu navodi se da je optuženik "F. Z. nabavio 20g amfetamina za iznos od 1.200,00 kn te u više navrata nabavljao marihuanu u količinama od 5- 10g za iznose od 200,00 do 400,00 kn čime je neovlašteno posredovao u kupnji tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama". Iz tako neodređenog opisa nije jasno je li optuženik od Z. F. nabavljao marihuanu ili je Z. F. nabavljao marihuanu. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je optuženik F. Z. nabavio 20g amfetamina, marihuanu u više navrata za razne iznose" (stranica 4, četvrti odlomak odozgo pobijane presude), a potom da je F. Z. nabavljao drogu, prodavao drogu" (stranica 6, drugi odlomak odozgo). Takvo obrazloženje samo produbljuje nejasnoću činjeničnog opisa, a i proturječje s obrazloženjem jer se najprije u činjeničnom opisu tvrdi da je od Z. F. nabavljalo drogu te posredovao, a u obrazloženju da je Z. F. nabavljao i prodavao drogu. Nije zato jasno kako prodaja droge Z. F. koju prvostupanjski sud obrazlaže u obrazloženju presude predstavlja posredovanje u kupnji droge od Z. F. koja se navodi u uvodu činjeničnog opisa i za koji oblik počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97 je optuženik proglašen krivim.

Nadalje, u pravu je žalitelj kada ukazuje na proturječje u izreci presude jer u činjeničnom opisu stoji da je optuženik S. M. u najmanje deset navrata davao opojnu drogu marihuanu da je troši pa da je time počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi s čl. 41. KZ", a potom je optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju jedna godina za kazneno djelo iz članka 173. stavak 5. KZ/97. Radi se o različitim oblicima kaznenog djela zlouporabe opojne droge za koje su predviđene različite kazne pa takva pogreška u brojčanoj oznaci oblika kaznenog djela u konkretnoj situaciji predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97, a imajući na umu cjelokupnu izreku. Stoga je prvostupanjsku presudu zbog opisanih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka trebalo ukinuti.

Osim toga, uočena su nepravilna postupanja na koja je potrebno ukazati, radi pravilnog postupanja u ponovljenom postupku. Pri određivanju za koje je djelo optuženik

I Kž 165/10-6

proglašen krivim, izreka presuda nije sastavljena sukladno članku 355. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/97. Prema toj odredbi, pri određivanju kaznenog djela za koje se optuženik proglašava krivim, potrebno je naznačiti činjenični opis, zakonski (pravni) opis i zakonsku (pravnu) kvalifikaciju kaznenog djela. Radi se, dakle, o tri razdvojena dijela izreke presude: činjenični opis (činjenice i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona), zakonski ili pravni opis (primjerice: "dakle, neovlašteno posredovao u prodaji tvari ili pripravaka koji su propisom proglašeni opojnom drogom") i zakonsku ili pravnu kvalifikaciju (primjerice: "čime je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporaba opojnih droga – opisano i kažnjivo prema članku 173. stavak 2. KZ/97). U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud nije sačinio tri razdvojena djela izreke presude prema članku 355. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/97, već je sve sažeo u jedan dio. Time je u činjenični dio uklopio zakonski opis i zakonsku kvalifikaciju, a to nije sukladno navedenoj odredbi ZKP/97 pa je izreka presude pogrešno sastavljena te je postala nepregledna, a u činjenični opis ušli su dijelovi koji tu ne pripadaju jer nisu predmet dokazivanja (zakonski opis i zakonska kvalifikacija). Istovremeno, takvo postupanje vjerojatno je i dovelo do navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje se sastoji u proturječju same izreke (zakonski je opisano davanje droge na trošenje, a zakonski je kvalificirano kao kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97).

Nadalje, na glavnoj raspravi 28. rujna 2009. nakon koje je donesena presuda, prvostupanjski sud je izvodio dokaze prije početka glavne rasprave (list 96 spisa). Prema članku 351. stavak 1. ZKP/97 "sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi". No, u konkretnoj situaciji, a prema obrazloženju pobijane presude, sud je presudu temeljio na medicinskoj dokumentaciji za optuženika, rezultatima vještačenja, zapisniku o pretrazi stana i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, a sve te dokaze pročitao je prije početka glavne rasprave. Dakle, ti dokazi nisu izneseni na glavnoj raspravi pa je time povrijeđen članak 351. stavak 1. ZKP/97. Pri tome je uočeno da iz zapisnika s glavne rasprave, a niti iz obrazloženja presude, nije vidljiva zakonska osnova takvog izvođenja dokaza (čitanje je moguće ako su ispunjeni neki od uvjeta iz članka 331. ZKP/97).

S tim u vezi, pobijana presuda uvelike se temelji na iskazu svjedoka Z. F., a taj dokaz uopće nije izveden na glavnoj raspravi 28. rujna 2009. koja je počela iznova i nakon koje je donesena presuda. Time je također povrijeđena odredba članka 351. stavak 1. ZKP/97.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će na glavnoj raspravi provesti potrebne dokaze, otkloniti sve navedene povrede odredaba kaznenog postupka pa će pažljivo i savjesno ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Konačno, prvostupanjski sud je i pogrešno naveo da pravo žalbe ima "nezadovoljna stranka". U kaznenom postupku žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik (članak 363. stavak 1. ZKP/97). Navedena odredba ne određuje da pravo na žalbu u kaznenom postupku pripada samo nezadovoljnoj stranci pa je pogrešno u uputi o pravu na žalbu pisati da to pravo pripada nezadovoljnoj stranci jer bi to značilo da zadovoljna stranka nema pravo na žalbu, a to bi bilo suprotno zakonu.

I Kž 165/10-6

Slijedom navedenog, na temelju članka 388. stavak 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. travnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.