I Kž-506/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 506/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 29. travnja 2010., broj K-9/10-31, u sjednici održanoj dana 10. kolovoza 2010., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. B. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Koprivnici proglasio je krivim opt. B. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a u vezi čl. 33. st. 1. KZ-a, te ga je na temelju tih propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. siječnja 2010., pa dalje, a u stvari do 09. lipnja 2010., kada je pritvor ukinut.

Na temelju čl. 76. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti koja će se primjenjivati za vrijeme izdržavanja kazane zatvora, s tim da liječenje može trajati do prestanka razloga zbog kojih je mjera primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje: ZKP), optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja M. B., odvjetnika iz K., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda preinači i da se optuženiku izrekne uvjetna osuda ili blaža kazna od izrečene.

I Kž 506/10-3

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 07. lipnja 2010., br. KŽ-DO-1022/10 predložilo da se žalba kao neosnovana odbije. Kod istog mišljenja ostala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Marinka Orlić koja je nazočila sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ponavlja one okolnosti koje je sud prvog stupnja već cijenio kao olakotne prigodom odmjeravanja kazne, a to su okolnosti dosadašnjeg života, dosadašnja neosuđivanost zbog kaznenih djela protiv života i tijela i narušeno zdravstveno stanje, a uz to ističe da sud nije imao u vidu da se radi o pokušaju kaznenog djela za koji je moguće blaže kažnjavanje u smislu odredbe čl. 33. st. 2. KZ-a. Također napominje da sud na strani optuženika nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost.

Međutim, iako je točno da sud u obrazloženju presude nije izrijekom naveo kao olakotno da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ni u kom slučaju nije prestroga. Naime, imajući u vidu pogibeljnost predmetnog kaznenog djela, te činjenicu da je optuženik zbog dugogodišnje alkoholne ovisnosti u više navrata fizički napastovao svoju suprugu, ošt. B. B., zbog čega je čak tri puta prekršajno kažnjavan (list 26., 27-28 i 30-31), tada se izrečena kazna ukazuje potpuno primjerenom. S obzirom da je optuženik do sada jednom i kazneno osuđivan, doduše zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. KZ-a, evidentno je da se blažom kaznom od izrečene ne bi na njega u dovoljnoj mjeri utjecalo da više ne čini kaznena djela, u smislu individualne prevencije, a niti bi se izrazila primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo te se u smislu opće prevencije ne bi u dovoljnoj mjeri ukazalo na neprihvatljivost ovakvog kriminalnog ponašanja ostalim građanima.

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana, a pri ispitivanju presude koje drugostupanjski sud vrši po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, nisu nađene postupovne povrede koje su taksativno navedene u toč. 1. citirane odredbe, niti je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon, u smislu toč. 2. istog propisa, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP-a žalbu kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu, 10. kolovoza 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.