Legislator Case Law & Legislation
Rev-1174/1999-2 AI generated

Appeal dismissed; tenant failed to notify landlord of garage conversion, breaching municipal waste fee reporting rules.

Case Number Rev-1174/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against a final judgment ordering payment of waste disposal fees. The lower courts found that while the tenant owned the garage, a business sublet it, and the tenant failed to notify the waste management company of this change in usage as required by municipal law. The court ruled that the tenant remained liable for fees until the change was officially reported, rejecting the claim that the subletting relationship exempted them from the notification obligation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 23. i čl. 36. Odluke Skupštine Općine Z. o održavanju javne čistoće: A property owner who sublets a space remains liable for waste disposal fees and must notify the waste management company of any change in usage; failure to report such a change results in continued liability until the change is officially declared.

Keywords

AI generated
waste disposal fees liability change of usage notification subletting property obligations municipal waste regulation property owner notification duty

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 23. Odluke Skupštine Općine Z. o održavanju javne čistoće
S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 23. Odluke Skupštine Općine Z. o održavanju javne čistoće («Službeni vjesnik» br.1/1984.
čl. 36. Odluke Skupštine Općine Z. o održavanju javne čistoće
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1174/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Gordane Gasparini, Vjere Delić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP «Čistoća» Zadar, koga zastupa punomoćnik I. V., dipl. pravnik, protiv tuženika Š. M. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 23. prosinca 1998. godine br. Gž-22/98., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-1338/96. od 19. rujna 1997. godine, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 23. prosinca 1998. godine br. Gž-22/98., potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru br. P-1338/96. od 19. rujna 1997. godine, kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 7.430,94 kn na ime odvoza smeća za razdoblje od travnja do prosinca 1995. godine s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne

novine» 53/91, 91/92 i 112/98 – dalje ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora – garaže u prizemlju obiteljske kuće u Z., kojeg temeljem ugovora o zakupu od 19. 8. 1994. sklopljenim sa tuženikom koristi poduzeće P. vlasnika L.Š. kao poslovni prostor. Utvrđeno je da je u razdoblju na koje se odnosi dosuđeni iznos naknade za odvoz smeća od travnja do prosinca 1995. godine navedeni poslovni prostor koristilo poduzeće P.. Utvrđeno je također da tuženik nije o tome obavijestio tužitelja.

S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 23. Odluke Skupštine Općine Z. o održavanju javne čistoće («Službeni vjesnik» br.1/1984. – dalje Odluka) prema kojoj odredbi su obveznici plaćanja naknade za odvoz smeća između ostalih i vlasnici poslovnih prostorija kao i zakupci poslovnih prostorija, te iz čl. 36. Odluke prema kojoj odredbi su fizičke i pravne osobe iz čl. 23. Odluke dužne u roku od 15 dana prijaviti sve promjene nastale u korištenju objekata, prostorija ili površina i plaćati naknadu prema promjenama od dana kada su one nastale, a ukoliko nastale promjene ne prijave, dužni su plaćati naknadu JP Č. sve dok se promjena ne prijavi.

Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili, a suprotno revizijskim prigovorima, da je promjenom namjene garaže u poslovni prostor došlo do takve promjene o kojoj je tuženik kao vlasnik poslovnog prostora i obveznik naknade iz čl. 23. Odluke bio dužan, a što nije učinio, obavijestiti tužitelja u smislu odredbe čl. 36. Odluke, zbog čega je i po ocjeni ovog revizijskog suda on dužan plaćati naknadu sve dok tu promjenu ne prijavi.

Iz svih navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.