Rev-232/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-232/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. V., 2. D. V., 3. A. Š., 4. Š. R., 5. L. P., 6. A. P., 7. N. P., 8. B. M.-L., 9. P. M., 10. P. M., 11. C. M. i 12. B. M., svi zastupani po punomoćniku S. M., odvjetniku u S., protiv tuženika ad. 1. “D.-S.” d.d. S. i 2. D. d.d. S., oba zastupanih po punomoćniku T. K., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž- 3418/99 od 29. listopada 1999. godine kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sinju, broj: P-356/99 od 2. rujna 1999. godine, u sjednici održanoj 31. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sinju, broj: P-356/99 od 2. rujna 1999. godine tuženici su obvezani solidarno isplatiti tužiteljima na iznose glavnice pravomoćno im dosuđene presudom tog suda broj P-618/95 od 11. ožujka 1998. godine zateznu kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (DEM) počev od 8. studenog 1995. godine do 30. kolovoza 1999. godine, a nakon toga na te iznose zajedno sa kamatom do dana isplate. Ujedno su tuženici obvezani naknaditi tužiteljima parnični trošak i to tužiteljima ad. 2., 3., 4., 5., 6., 7., 10. i 11. iznos od po 6.200,00 kn, tužiteljima ad. 9. i 12. iznos od 6.250,00 kn, tužitelju ad. 8. iznos od 6.300,00 kn te tužitelju ad. 1. iznos od 7.600,00 kn. Presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-3418/99 od 29. listopada 1999. godine potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim su tuženici solidarno obvezani na isplatu zatezne kamate na već ranije dosuđenu im glavnicu po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (DEM) počev od 8. studenog 1995. godine (utuženje) do 30. kolovoza 1999. godine i u odluci o parničnim troškovima, dok je u dijelu kojim je dosuđena zatezna kamata nakon 30. kolovoza 1999. godine presuda preinačena odbijanjem tog dijela tužbenog zahtjeva.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim su tuženici obvezani na isplatu zatezne kamate na ranije dosuđene glavnice tužiteljima, tuženici su izjavili reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka makar i opisno tuženici ne ukazuju, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu im zatezne kamate na glavnice prethodno dosuđene im pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju, broj: P-618/95 od 11. ožujka 1995. godine.

Obzirom na nespornu činjenicu da je solidarna obveza tuženika ad. 1. i 2. na isplatu glavnica s osnova razlike plaće tužiteljima pravomoćno utvrđena presudom Općinskog suda u Sinju, broj: P-618/95 od 11. ožujka 1995. godine, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženike na isplatu zatražene zatezne kamate na iznose pravomoćno dosuđene glavnice od dana podnošenja tužbe (18. studenog 1995. godine) do 30. kolovoza 1999. godine, a kada su nesporno tuženici izvršili isplatu glavnica dosuđenih tužiteljima. Naime, obveza tuženika na isplatu pravomoćno dosuđene glavnice (presuda Općinskog suda u Sinju, broj: P-618/95 od 11. ožujka 1995. godine) dospjela je istekom paricijskog roka unutar kojeg su tuženici trebali ispuniti svoju obvezu tužiteljima. Zato kada je nižestupanjskim presudama dospjelost obveze tuženika određena od dana utuženja (08. studenog 1995. godine) od kada je određeno da teče zatezna kamata na pravomoćno dosuđeni iznos glavnice, svakako nije suđeno na štetu tuženika.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.