Rev-924/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 924/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K., protiv tuženice A. M. iz V., koju zastupa B. P., odvjetnica u V., radi utvrđenja ostavinske imovine, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 30. prosinca 1996. godine, br. Gž 868/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 16. listopada 1996. godine, br. P 165/96-5, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 30. prosinca 1996. godine, br. Gž 868/96-2 i presuda Općinskog suda u Ivancu od 16. listopada 1996. godine, br. P 165/96-5 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da u ostavinsku imovinu pok. Š. Š. ne ulazi stara kuća u K. sagrađena na k.č.br. 1610/1 u k.o. D., te je tuženica dužna naknaditi tužitelju parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Među strankama je sporno vlasništvo stare kuće br… u K., koju su po tvrdnji tuženice gradili roditelji stranaka, a koju je majka stranaka pok. S. Š. oporučno ostavila tuženici. Sud prvog stupnja je utvrdio da ta kuća nije upisana u zemljišnim knjigama, da je ona sagrađena na k.č.br. 1610/1 k.o. D., koja parcela je u zemljišnim knjigama upisana kao tužiteljevo vlasništvo i na kojoj je on sagradio novu kuću.

Dalje je taj sud utvrdio da su stranke ranije vodile spor pod oznakom P 502/92 u kojem je pravomoćno odbijen zahtjev u ovom sporu tuženice i brata stranaka V. Š. protiv tužitelja za izdavanje tabularne isprave glede parcele 1610/1, u kojem sporu je utvrđeno da navedena parcela predstavlja jedinstvenu urbanističku cjelinu i zajedno s pripadajućom gradnjom jedinstveno zemljišno-knjižno tijelo, te da se ne može posebno odlučivati o različitim režimima vlasništva na zemljištu u odnosu na režim vlasništva gradnje.

Također je taj sud utvrdio kao nespornu činjenicu da su k.č.br. 1610/1 naslijedile stranke i njihov brat V. na jednake dijelove od svoga djeda sada pok. F. B..

Na temelju utvrđenih činjenica u smislu odredbe čl. 24. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (dalje: ZOVO) sudovi nižega stupnja smatraju da je tužitelj stekao vlasništvo cijele navedene parcele izgradnjom svoje kuće na toj parceli, a samim tim da je stekao i vlasništvo sporne kuće budući da ta parcela zajedno s navedenim građevinama čini jednu cjelinu i nije moguć različiti režim vlasništva zemljišta i građevina.

Stoga su ti sudovi udovoljili zahtjevu tužitelja da sporna kuća ne spada u ostavinu pok. Š. Š..

Takvo pravno stajalište tih sudova nije pravilno.

Tužitelj, naime, nije mogao po prije spomenutom zakonskom propisu gradnjom na k.č.br. 1610/1 pored zemljišta steći vlasništvo i građevine koja je već tada bila izgrađena na tom zemljištu, tj. sporne kuće.

Zato su ti sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.

Tužiteljeva tvrdnja, međutim, da je spornu kuću nesmetano uživao od 1969. godine sve do 1992. godine kada su tuženica i brat V. protiv njega ustali tužbom u predmetu br. P 502/92 mogla bi upućivati na stjecanje prava vlasništva predmeta spora dosjelošću (čl. 28. st. 4. ZOVO).

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nižega stupnja nisu utvrdili odlučne činjenice za utvrđenje da li je temeljem spomenutog pravnog osnova tužitelj stekao vlasništvo na predmetu spora, to nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što utvrdi odlučne činjenice u ovom sporu, o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 10. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.