Rev-361/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 361/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, Ivice Crnića, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja L. V. iz C. kojeg zastupa punomoćnik B. M., dipl. iur., odvjetnik u D., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., kojeg zastupa Z. M., zaposlen u tuženikovoj P. u D., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. P. iz C., kojega zastupa punomoćnica S. M., dipl. iur., odvjetnica u D., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1361/05 od 18. listopada 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1955/04 od 27. travnja 2005., u sjednici održanoj 21. svibnja 2008.

p r e s u d i o j e:

Odbija se tužiteljeva revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju plati ukupno 173.000,00 kuna sa zateznim kamatama, te da mu nadoknadi parnični trošak. Pod točkom II. izreke te presude tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu 18.362,00 kuna.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj koji kao revizijski razlog navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Revident predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu presudu ukine i predmet vrati Županijskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. - dalje: ZPP).

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 3. travnja 1994. kao suvozač u automobilu kojim je upravljao osiguranik tuženice i umješač u ovom predmetu S. P.,

- da je tužitelj u dogovoru s ostali suvozačima nagovorio osiguranika tuženice, vozača osobnog automobila S. P., da ih odveze iz C.,

- da je tužitelj znao da je vozač automobila pod utjecajem alkohola, jer su prethodno zajedno pili u istom kafiću, te da vozač nema vozačku dozvolu,

- da je vozač u trenutku nesreće imao 1,94 promila alkohola u krvi.

Polazeći od tih činjeničnih utvrđenja, općinski i županijski sud odbili su tužbeni zahtjev pozivom na čl. 163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO), prema kojem tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom.

Tužitelj smatra da nije bilo mjesta primjeni tog propisa, jer i pod pretpostavkom da su točna sva činjenična utvrđenja tih sudova, da se iz toga ne bi moglo zaključiti da je on time dopustio S. P. da mu učini štetu odnosno da je pristao na eventualne štetne posljedice koje mogu proizići iz voženje u automobilu s vozačem bez vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola. Zato smatra da nije bilo mjesta primjeni čl. 163. st. 1. ZOO-a, već da je trebalo primijeniti odredbu čl. 192. ZOO-a o podijeljenoj odgovornosti.

Načelo sadržano u čl. 16. ZOO-a je da je svatko dužan suzdržati se od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. To načelo sadržano je i u čl. 8. novog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05.). Iz toga slijedi da nitko nije ovlašten zahtijevati, na temelju zakona, da mu se popravi šteta koju je sam sebi prouzročio. U situaciji kad je utvrđeno da je oštećenik znao da je vozač automobila pod utjecajem alkohola, jer su prethodno zajedno pili u istom kafiću, te da vozač nema vozačku dozvolu i kad ga je dogovoru s ostali suvozačima nagovorio da ih odveze iz C., oštećenik je pristao na mogući nastanak vlastite štete. Riječ je o vlastitoj odgovornosti kod koje štetnik sam snosi posljedice štete prouzročene vlastitom štetnom radnjom ili propustom. Osoba koja sama sebi nanese štetu na vlastitim materijalnim ili nematerijalnim dobrima dužna je sama snositi štetne posljedice svoje radnje ili propuštanja. U tom smislu sudovi nižeg stupanja odgovarajuće (analogno) su primijenili čl. 163. st. 1. ZOO-a u vezi s navedenim načelom iz čl. 16. tog Zakona.

Zato nije u pravu revident kada smatra da je ovu situaciju trebalo ocjenjivati kroz primjenu čl. 192. ZOO-a.

Nije, dakle, osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava kojeg tužitelj ističe u smislu čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a.

Zbog toga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 21. svibnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, v.r.