Rev-1061/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1061/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz R., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz J., protiv tuženika Grada Zagreba, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Grada Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. veljače 1997. godine broj Gž-1955/96 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. godine broj P-785/93, u sjednici održanoj dana 10. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik Grad Z. dužan je platiti tužiteljici M.R. novčani iznos od 174.760,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počam od 16. ožujka 1995. godine do isplate, kao i naknaditi trošak postupka u iznosu od 9.460,00 kn i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda, te se tužiteljica odbija s istim tužbenim zahtjevom.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je isplata naknade za stan u Z., koji je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba od 11. ožujka 1988. godine postao društveno vlasništvo i prema tom rješenju prijašnjem vlasniku nekretnine ne pripada naknada za tu nekretninu. Ovo rješenje temelji se na odredbi čl. 17. st. 1. i st. 2. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", broj 52/71 i 52/73 - dalje ZPZZ).

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1989. godine prestala je važiti odredba čl. 17. st. 2. ZPZZ, kao protuustavna, a koja predviđa oduzimanje nekretnina bez ikakove naknade prijašnjem vlasniku.

Tužiteljica stoga smatra da se na strani tuženika radi o stjecanju bez osnove, pa kao nasljednica prijašnje vlasnice pok. S.M. zahtjeva pravičnu naknadu za oduzeto vlasništvo. Prema odredbi čl. 429. tada važećeg Ustava SRH svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravomoćnim pojedinačnim aktom donijetim na osnovi zakona ili drugog propisa, koji prema odluci Ustavnog suda nije u skladu s Ustavom ili zakonom, odnosno koji je u suprotnosti sa zakonom ima pravo tražiti od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta, a radi uklanjanja posljedica takvog akta može se tražiti i povrat u prijašnje stanje.

Niži sudovi su utvrdili da nakon Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske tužiteljica se nije koristila svojim pravom iz čl. 429. Ustava i nije pokrenula postupak kod nadležnog upravnog organa za izmjenu navedenog rješenja od 11. ožujka 1988. godine, kojim se izvlašćuje vlasnika predmetnog stana bez ikakove protuvrijednosti, pa je to pravomoćno rješenje i nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ostalo na snazi.

Pravilan je stoga zaključak suda drugog stupnja, da u konkretnom slučaju nije došlo do stjecanja bez osnove, jer je do prijelaza predmetne nekretnine u društveno vlasništvo bez naknade došlo na temelju valjane pravne osnove - rješenja upravnog organa, koja osnova naknadno nije otpala, kako to tužiteljica želi prikazati u reviziji.

Na utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev, jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) za stjecanje bez osnove i za isplatu utužene naknade s tog osnova. Sud je za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

Kako nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92), a ni razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se poziva revident tj. da drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. istog Zakona.

U Zagrebu, 10. svibnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.